Dan kada je došao Duda
Duda je dao ostavku i nacija je u žalosti. Tako bar tvrde mediji. Hodao sam gradom ovih dana, nisam primetio da je neko zbog toga u crnini
Sportske rubrike medijskih kuća danima tandrču o ovome, ređaju se izjave igrača, dramatizuje se po ko zna koji put stanje u košarkaškom savezu, sevaju optužbe, priče o klanovima... Kakve to veze ima s većinom ljudi u ovoj zajednici, koji po tradiciji sastavljaju kraj s krajem? Gladan sitom ne veruje. I u savezu i u klubovima i u vrhunskoj košarci preovlađuju materijalno zbrinuti, za koje se smatra da su sve svoje probleme i probleme bar još jedne generacije unapred rešili na vreme, ali ako pogledate komentare većine, bar sudeći po onima koji se kače po portalima novinskih kuća, Dudi se veruje, uz čitanje kroz redove. Jedan od komentara na internet stranici B92, na kojoj se u celosti prenosi pismo koje je Dušan Ivković uputio Košarkaškom savezu Srbije, glasi: „Stručnjaci u ovoj zemlji nemaju mesta. Tako je u svim oblastima. Mnogo je nestručnih koji su jedino sposobniji u laktanju za funkcijom".
Meni je u celoj ovoj priči interesantno nešto drugo. Ako pogledate spisak licitiranih kandidata za upražnjeno mesto selektora košarkaške reprezentacije, svi do poslednjeg su izdanci jugoslovenske trenerske škole. U prethodnih 20 godina, od raspada SFRJ, ova sredina nije iznedrila nijedno novo trenersko ime s vrhunskim rezultatima i to je ozbiljan problem. Ivković ima 68 godina, Pešić 62, Maljković 59, Vujošević 52, Obradović 51... Spisak je poduži. Da bih vam bolje ilustrovao celu priču vratiću se u 1979. godinu. Te godine, na kormilo Partizana, pravo sa mesta trenera juniora beogradskog Radničkog dolazi tada tridesetšestogodišnji Dušan Ivković i u svojoj prvoj sezoni na čelu nekog prvoligaša, u kojoj ostaje bez najboljeg svetskog igrača i šutera za 1978. godinu, poslatog na privremenu kadrovsku službu u JNA (Praja, a ko drugi...), s potpuno transformisanim i razgoropađenim Draganom Kićanovićem uzima titulu i Kup Jugoslavije i evropski trofej Kupa Radivoja Koraća, i to u godini u kojoj sarajevska Bosna postaje klupski šampion Evrope. U tom timu Bosne igra i Svetislav Pešić, koji četiri godine kasnije preuzima trenersku poziciju u istom klubu, dok je trener juniora Partizana 1979. bio Duško Vujošević, koji, osam godina kasnije, u svojoj 28-oj godini osvaja šampionat Jugoslavije s verovatno najmlađim seniorskim timom u istoriji takmičenja. U toj ekipi, na mestu pleja igra i Željko Obradović, koji se svega pet godina kasnije, u svojoj prvoj sezoni u kojoj nastupa kao trener, s Partizanom penje na evropski tron. Reč je o periodu u kojem se odigravao neprekinuti proces stvaranja niza vrhunskih stručnjaka, koji su doslovce harali evropskom i svetskom košarkom i čine to još uvek. Od 1970 do 1991. jugoslovenska reprezentacija je osvojila tri titule prvaka sveta, pet evropskih šampionata, jedno olimpijsko zlato, o srebrnim i bronzanim odličjima da ne govorim... Od 1979. do 1992. Bosna, Cibona, Jugoplastika i Partizan su zajedno pokupili sedam titula klupskih prvaka Evrope. Ta dominacija je nastavljena i po raspadu zajedničke države, u kojoj je selekcija krnje Jugoslavije do 2002. uzela još dva svetska odličja i tri evropske titule, a Boža Maljković, Željko Obradović, Svetislav Pešić i Duda Ivković osvajali prvenstva, kupove, Evrolige i Uleb kupove s grčkim, španskim, francuskim, italijanskim i ruskim klubovima, jer sistem koji ih je stvorio već dve decenije ne funkcioniše kod kuće. Jer nema velikih trenera bez velikih igrača, a velike igrače stvaraju velike utakmice s kvalitetnim rivalima, a kvalitetni rivali nastaju u dobro uređenom takmičenju, a dobro uređeno takmičenje podrazumeva... itd. Pametni ste, znate celu priču. Lovu niko ne pominje, kao - nije red. Pa, dobro... Neću onda ni ja. Ali ako želimo dobro tom sportu koji je dugo vremena bio glavno obeležje ove nacije, bilo bi presudno da, osim činjenice da je Teodosić proglašen za najboljeg igrača Evrope i da igrači s ovog prostora igraju značajne uloge u vodećim evropskim timovima, počnemo da izbacujemo i nove trenerske zvezde.
Нема коментара:
Постави коментар