уторак, 31. јануар 2012.

Čarli Čaplin

http://www.pravaideja.com/prica.php?q=188

Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. januara 1959. godine, Čarli Čaplin poklonio čovečanstvu. Pocnite da volite sebe.

Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. januara 1959. godine, Čarli Čaplin poklonio čovečanstvu.  Pocnite da volite sebe.




















Kada sam zaista počeo voleti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VERODOSTOJAN.Kada sam zaista počeo voleti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da nateram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.Kada sam zaista počeo voleti sebe, prestao sam žudeti za nekim drugačijim životom i mogao sam videti da je sve što me je okruživalo u stvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, ja to zovem ZRELOST.Kada sam zaista počeo voleti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvek na pravom mestu, u pravo vreme i da se sve događa u tačno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem SAMOPOUZDANJE.Kada sam zaista počeo voleti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vreme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim da radim i koje vesele moje srce i činim to na svoj sopstveni način i u svom sopstvenom  ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTVANOST.Kada sam zaista počeo voleti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.Kada sam zaista počeo voleti sebe prestao sam želeti da sam uvek u pravu, tako sam manje grešio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.Kada sam zaista počeo voleti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem seSVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.Kada sam zaista počeo voleti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboleti. Ali čim sam počeo da koristim svoje srce, moj um je dobio dragocenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

Obojeni program - Hladan kao sunce

OBOJENI PROGRAM - POZIVAMO TOPLE REKE

понедељак, 30. јануар 2012.

Grupa Zdravo - Vikend Fobija

SLAĐANA MILOŠEVIĆ - SIMPATIJA

Novak Đoković – na putu ka najvećima

http://www.b92.net/sport/tenis/masters/teme.php?yyyy=2012&mm=01&dd=30&nav_id=578351




Novak Đoković igrao je najduže Grend slem finale i najduži meč na Australijan openu u istoriji. I dobio ga je.
Da je neko pre dve-tri godine tvrdio nešto slično, proglasili bi ga ga nerealnim i teniskom neznalicom.
Međutim, Novak je prevalio ogroman put od momka koji je predavao mečeve u Melburnu zbog velike vrućine do čoveka koji u skoro šest sati dugom dvoboju nadmašuje Rafaela Nadala, fizički možda i najspremnijeg tenisera koje je tenis ikada video.
Ono što je temelj za jednu kuću, to je ritern za Đokovićevu igru. Njime direktno osvaja dosta poena ili momentalno preuzima inicijativu u poenima na servis protivnika. Time stavlja i dodatni pritisak na servis rivala, naročito na drugi koji mora da bude jako dubok.

Čak i kada tokom meča prolazi kroz krizu, ritern je udarac koji Novaka maltene uvek sluša i tako pravi razliku u njegovu korist.

Sve to se, baš kao i prošle godine na US openu, pokazalo u duelu sa Nadalom. Španac je na konferenciji za medije priznao da se nikada nije susreo sa teniserom tako moćnog riterna i proglasio je Đokovićev povratni udarac za jedan od najboljih u istoriji. I u pravu je.
U prvom setu zahvaljujući riternu je vratio brejk, i u drugom setu je ritern bio ključan za brejk, a nije ga izneverio ni u najvažnijem momentu meča – setite se načina na koji je Novak vratio brejk u petom setu: riternom pod noge iznudio je grešku Nadala.

Jedan od prelomnih momenata meča zbio se u drugom setu. Đoković je poveo sa 5:2, zatim je propustio tri set lopte, a u gemu u kojem je servirao za izjednačenje nije pogodio nijedan prvi servis. Ipak, dvama spektakularnim riternima Novak je utro put ka novom brejku, koji je i dočekao nakon duple greške Nadala. Da je epilog tog gema bio drugačiji, ceo meč verovatno bi poprimio bitno drugačiji tok. Tada se jedini put osećalo da bi finale potpuno moglo da isklizne iz Novakovih ruku.

Ostali elementi Đokovićeve igre manje ili više su oscilirali u finalnom okršaju. Servis nije bio pouzdan u drugoj polovini prvog i skoro ceo drugi set, ali je od trećeg pa do kraja funkcionisao izvrsno.

Servis je bio ključan posle brejka u trećem setu jer je naredna dva gema na svoj servis dobio isključivo njime, čime je suzio prostor Nadalu za povratak, da bi onda još jednim brejkom dokusurio suparnika.
Ono što je za posebnu pohvalu jesu drugi servisi Novaka, koji su bili vrlo duboki i najčešće sa nezgodnom rotacijom, pa je Nadal vrlo retko dolazio u priliku da nametne svoj ritam na startu poena. Uz takve servise, srpski teniser imao je samo dve duple greške na celom meču.

Đoković je najviše problema imao sa Rafaelovim slajsom. Španac je njime postizao dva cilja. Prvi, kada je u totalnoj defanzivi, izuzetno niskim slajsom naterao bi Đokovića da se spusti skroz do zemlje i da pokuša da izvuče neverovatan spin ako želi da osvoji poen. Drugi, kada bi Novak bio tek u fazi izgradnje poena, Nadal bi dubokim slajsom usporio tempo poena, čime bi sebi pripremao teren za kontru ili bi naterao Đokovića da ispočetka konstruiše poen.

Odbrambeni forhend slajs udarac je koji nije bio na zadovoljavajućem nivou – ili je bio predug i završavao u autu ili je bio i suviše kratak, čime bi omogućio Nadalu laku realizaciju. Taj udarac Federer je doveo do perfekcije, a Đokoviću je mnogo bolje funkcionisao prošle godine. I to pokazuje da je Novakova izvorna orijentacija napadačka igra, mada su njegovi trkački i defanzivni kvaliteti takođe u samom vrhu.

Novak je u prvom delu meča imao mnogo muke sa forhendom, ali i taj udarac posle je proradio. Spinovi forhendom na bekhend Nadala bili su pristupnica za odlučujući napad u skoro svakom poenu u kojem je Đoković diktirao ritam. Nekada bi ga izdao, kao u većem delu prvog seta i prelomnim poenima u taj brejku, ali na kraju se pokazalo da se ofanzivna taktika i te kako isplatila, a forhend je imao najznačniji udeo u njoj.
Bekhend paralela, baš kao tokom celog turnira, retko je služila kao napadačko oružje, mada je upravo njome Novak prošao Nadala na mreži za brejk loptu u poslednjem gemu drugog seta. Ipak, dijagonalom je znatno češće probijao Nadala. Takav izbor Đoković je patentirao 2011. na mečevima na šljaci i od tada ga neprestano koristi u mečevima sa Špancem. Na taj način osvojio je mnogo poena, recimo tako je spasao brejk loptu u poslednjem gemu petog seta.

Dalje, Đoković je sa iskustvom naučio da prepoznaje važne momente koji samo naizgled nisu toliko bitni. To se videlo po njegovim reakcijama u prvom gemu četvrtog seta, kada nije želeo da ispusti ’momentum’ i da dozvoli Nadalu da uradi ono što je Novak učinio Mariju u četvrtom setu, tj. da sa lakoćom osvoji set.

Iako je na kraju taj set izgubio, ponovo smo videli da Đoković ništa ne poklanja. Jedini set koji je Novak u poslednje vreme olako izgubio na najvećim turnirima bio je treći u finalu Vimbldona sa Nadalom (tada je vodio sa 2-0). On to rivalima čini mnogo češće – drugi set protiv Marija prošle godine, četvrti set protiv Marija ove godine, drugi set sa Nadalom na Vimbldonu, treći u nedeljnom finalu sa Nadalom, kao i četvrti set sa Federerom na US openu.

Upravo tako osvojeni setovi u konačnom bilansu mogu da budu i često jesu presudni.
Fizičku spremu nije potrebno komentarisati – kada neko trijumfuje u meču dugom pet sati i 53 minuta, jasno je da je bio u besprekornom stanju.

Posebno raduje činjenica da nije bilo intervala u kojima je Novak delovao izmoždeno i sa lošim govorom tela, kao u prethodna tri okršaja. Jedini blaži pad tog tipa imao je na najviše pet minuta u odlučujućem setu, što je savršeno razumljivo kada se uzme u obzira da je u tom trenutku igrao deset sati tenisa za tri dana.

Završnica petog seta ponovo je demonstrirala da je Đoković čovek sa gvozdenim živcima i veoma odvažan teniser. Baš kao i na meču sa Federerom na US openu prošle sezone, Novak je imao brejk zaostatka, ali to ga nije pokolebalo.

Bravurozni ritern ponovo mu je bio najbolji drug, a do kraja se pokazalo da ovakve mečeve najčešće dobija teniser koji igra agresivnije, koji 'ide po vinere'. U četvrtom setu Novak je platio danak takvoj taktici, ali je istrajao u njoj, što mu se isplatio u odlučujućem setu.
Polufinale i finale Australijan opena faktički su dokaz da je Đoković psihički najstabilniji teniser na ATP turu. „Čovek od čelika“, kako su ga brojni mediji okarakterisali. Ova i ovakva pobeda može samo da nadgradi Novakovo ionako džinovsko samopouzdanje. Zato će prevashodno Nadalu, a zatim i ostalima, svaki sledeći put biti teže da savladaju Đokovića.

Na kraju, treba istaći da je Novak ponovo pobedio Nadala, a da nije igrao neki vanzemaljski tenis. I on je imao propusta, zabeležio je 69 neiznuđenih grešaka, ali je uspeo da bude uporniji od najupornijeg. Tu opet do izražaja dolazi gorenavedeno samopouzdanje i zapanjujuća snaga volje.

Đoković je u nedelju osvojio petu Grend slem titulu, čime je prestigao veličine poput Giljerma Viljasa i Džima Kurijera, a ima samo jednu manje od Borisa Bekera i Stefana Edberga. Novak je osvojio četiri od poslednjih pet GS turnira i sve učestalije se u raspravama spominje kao jedan od deset najboljih tenisera svih vremena. Videćemo kako će se stvari dalje razvijati, ali ako nastavi da igra kao u poslednjih 12-13 meseci, za Đokovića 'nema zime'.
Rafael Nadal, čovek sa deset Grend slem titula koga pojedini smatraju za najboljeg igrača svih vremena, već sedam uzastopnih finala ne može da pronađe rešenje za Đokovića.

Baš kao i na US openu, velika razlika bila je u tome što Nadalovi riterni, iako su duboki, nisu ni približno agresivni kao Đokovićevi. Španac je osvojio za sedam procenata manje poena na servis rivala od Novaka.

I Rafael je imao dosta uspona i padova u igri, a generalno se opredelio za odbrambenu taktiku. Ona je Nadalu prirodna na isti način kao što je Đokoviću prirodan napadački stil igre. Španac se izvanredno branio, u pojedinim periodima delovalo je kao da Novak igra protiv zida, ali nije bilo dovoljno – opet je izgubio.

Iako su zaista odlučivale nijanse, Nadal će morati da bude još agresivniji u okršajima sa Đokovićem. Osim već spomenutim slajsom, Rafael je pokušavao da poremeti Novakov ritam i povremenim napadima iz bekhenda, naročito u drugom setu.
Na napade se, ipak, Nadal uglavnom odlučivao forhendom, i to u dva slučaja. Prvi, iz kontre kada odbije nalet Đokovića u poenu. Drugi, u periodima izuzetno dobre igre i posle osvojenih poena u dugim razmenama udaraca, tj. kada ima veliko samopouzdanje kao potporu.

I Nadal je pokazao da je mentalno stabilan, pogotovo u četvrtom setu kada je gubio sa 4:3 i imao 0:40. Tada je Rafael podigao nivo igre, odservirao je dva asa i napravio tri direktna poena. Sve do pred kraj meča Nadalov prvi servis bio je fantastičan, podsetio je na finale US opena iz 2010. godine, ali Đokovićev ritern bio je i suviše dobar.

Rafael je i sada igrao agresivno za svoje standarde, ali najveći broj ključnih poena odigrao je pasivno računajući na Novakove greške.

Ipak, Nadal je bio bliži pobedi nego u prethodnih šest duela i, uz malo sreće, mogao je i da slavi. Ovako, ostaje mu da smisli neku inovaciju ili barem blagu promenu kojom će iznenaditi Đokovića sledeći put. Hoće li to biti još agresivnija igra, više rizika pri drugom servisu ili nešto treće, to je na Nadalu i na njegovom štabu da odluče.

Sport i razonoda

Nerado uzimam učešće u sportskim komentarima ali... kad sport postane više od sporta... Novaku sve čestitke na istorijskom meču.... dobro zdravlje i mnogo titula... pri tom bi trebalo znati... 'u pobedi se ne ponesi, u porazu se ne ponizi'... tj... Rafael Nadal nije 'konobar', 'sakupljač tacni'... i slične gluposti koje se vide po fbu...... ako je to i šala, onda je glupa i neslana... ne zaboravite da on ima 10 grand-slemova, Novak 5... i poštujte to... Vaterpolo i rukomet nisu bitni sportovi kao tenis ... ali takođe poštujte što hrvatski rukometaši imaju svetske titule i olimpijske trofeje... kao što ih imaju naši košarkaši....
Lepo je rekao selektor naših rukometaša... 'možda smo titulu izgubili baš zbog jednog idiota koji je gađao hrvatske rukometaše pa pogodio našeg igrača'... čovek nije ni slutio da će time reći KLJUČNU REČENICU NAŠIH ŽIVOTA U PROTEKLIM GODINAMA... i još je rekao 'kamo sreće da smo u svemu uspešni kao u sportu'.... baš tako..... to i ja 'oću da kažem svime ovim.... ugledajte se na sportiste pa radom iskazujte svoje 'srpstvo' a ne vređanjem protivnika............
... a ako vam sportista-kreten sa terase Bg skupštine poruči 'ko ne skače Srbin nije'.... razmislite da li ćete da skačete... šta god da ste...........

 

четвртак, 26. јануар 2012.

Ako se ljubav iskazuje razbijanjem ne volim ni svoju ni vašu zemlju

http://www.index.hr/vijesti/clanak/novosadjanka-koja-je-zavoljela-zagreb-ako-se-ljubav-iskazuje-razbijanjem-ne-volim-ni-svoju-ni-vasu-zemlju/595908.aspx



Novosađanka koja je zavoljela Zagreb: "Ako se ljubav iskazuje razbijanjem, ne volim ni svoju ni vašu zemlju"
Foto: Danijel Soldo / Cropix

JASMINA GAVRILOV rođena je Novosađanka, državljanka Republike Srbije. Jasmina je također i novinarka koja je već neko vrijeme građanka Zagreba, zbog čega su je sukobi navijača na Europskom rukometnom prvenstvu u Srbiji posebno pogodili.

Redakciji Indexa Jasmina se povodom nemilih događaja proteklih nekoliko dana obratila pismom, koje objavljujemo u cijelosti.

Ti meni majku, ja tebi nos - ili ipak može bolje od toga?

Srpkinja sam i živim u Zagrebu. Ovde me je dovuklo srce da ne budem odvojena od onog koga volim. Ono mi se svaki put slama kad vidim primere netrpeljivosti sa jedne i druge strane. Boli me to kao osobu, građanku sveta, onu "odande" koja je sada "ovde". Taman kada pomislim da stvari kreću put normalnih odnosa, novi incident pokori sva moja nadanja da ću na ovim prostorima ikad doživeti one mirne, "dosadne" osećaje - Poštujem ja tebe, poštuješ ti mene.

Pitam se kada će se zle strasti smiriti? Zbog čega nam dve decenije nije dovoljno da, ako bar ne možemo da živimo u slozi i dobrosusedskim odnosima, da bar prestanemo međusobno da se povređujemo? Da li smo kolektivno zaostali ako nam treba više vremena da to shvatimo?

Ako su polomljeni nosevi to što je potrebno da bismo, pored sećanja na rat, ipak mogli da živimo mirno, evo ja dobrovoljno prijavljujem i svoj nos i svoju glavu ako treba...

Ne tražim ni od kog da oprosti, niti merim kolika je čija uloga u sukobima iz prošlosti i sadašnjosti... Meni niko nije uzeo nekog koga volim i ne znam kako je to, ali između oprosta i mržnje veliki je prostor u kome ima mesta za sve, gde se može živeti normalno. Oprostite mi na mojoj naivnosti i na tome što odbijam da budem deo tradicionalne netrpeljivosti.

Znam da će biti i onih koji bi i meni, pored sve moje ljubavi prema ljudima odavde i želje da živim ovde reći da ja ne pripadam tu. Optužiti me da u tuđoj, njihovoj državi kradem nekom mesto - na poslu, u nečijem srcu, nečiji vazduh možda. Zbog čega je tim ljudima nepojmljivo da neko može voleti tuđe kao što voli svoje? Zbog čega je teško poverovati da bi stranac mogao biti bolji radnik, prijatelj, građanin neke zemlje samo zato što nije u njoj rođen. Možda mi je mana što ljubav prema državi ne umem da iskažem paljenjem, razbijanjem i vređanjem drugog. Oprostite, onda ne volim toliko ni vašu, ni svoju zemlju. Zapravo ni jednu državu na svetu nisam u stanju voleti tako. Optužite me da nisam dovoljno patriota.

Nažalost, vidim da u ovim sukobima učestvuje većina koja nije ni rođena kad se rat dešavao. Ko je njih tako vaspitao i hranio mržnjom i ko to ne mari zbog toga što mu dete rizikuje svoj mladi život da bi huliganstvom pokazao ljubav? Onaj ko je jednom iskusio rat, sigurna sam da to nikad nikom ne bi poželeo, jer zna koju tragediju on nosi sa sobom. Ako među svojim prijateljima imam i onih koji su izbegli i onih čiji su očevi bili hrvatski vojnici i generali, one i "sa jedne i sa druge strane" , ne, ne želim da mi govorite da mir nije moguć. Ne želim da ćutim dokle god se ovakve stvari dešavaju.

Kao neko čiji je život podeljen između dve države, stidim se stvari koje se dešavaju i stidim se ljudi koji to rade jer su to isti huligani, samo podeljeni na dve strane. Ponekad pomislim da jedni druge mrze, baš zato što u njima vide sebe.

Da biste nekome pripadali ne treba vam nacionalnost, da biste dokazali ljubav ne treba vam mržnja.

Ovaj tekst sa ciljem nije napisan sa prevodom jer se i dalje nadam da će svako razumeti reč ljubavi bez obzira na kom jeziku ona bila.

Jasmina Gavrilov

Godišnjica ubistva Srđana Aleksića

http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/303610/Godisnjica-ubistva-Srdjana-Aleksica


Sutra se navršava 19 godina od ubistva Trebinjca Srđana Aleksića koga su na smrt pretukli pripadnici Vojske Republike Srpske dok je od batinjanja branio svog sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.
 

Srđan Aleksić ubijen dok je branio sugrđanina Bošnjaka
Aleksić je u januaru 1993. uspeo da odbrani Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformisanih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića i počeli da ga tuku kundacima.

 
On je krenuo za njima i povikao da puste Alena, nakon čega su se ubice usmerile ka njemu i kundacima ga pretukli. Od zadobijenih povreda pao je u komu, a zatim, šest dana kasnije, 27. januara 1993. godine podlegao povredama.
 
Srđanov otac, Rade Aleksić, u čitulji je napisao: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".
 
Jedan od četvorice napadača poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđeni na po dve godine i četiri meseca zatvora.
 
Alen Glavović je preživeo rat i danas živi u Švedskoj, sa suprugom i dvoje dece. Glavović svake godine obilazi grob Srđana Aleksića u Trebinju i u kontaktu je sa Srđanovim ocem, Radetom Aleksićem.
 
U Novom Sadu i u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića. U Trebinju ne postoji nikakvo obeležje sa njegovim imenom.

ZAGREB - SRĐAN GOJKOVIĆ GILE (1989)

Rade Serbedzija Povratak ratnika Rock verzija

Rade Serbedzija - Zimska Ljubavna Pesma

Rade Serbedzija - Snijeg

KONCERT: YUTEL ZA MIR (ZETRA 1991.)

недеља, 22. јануар 2012.

The Gospel Clefs - Let It Be

Loreena Mckennitt - The Star of the County Down

Tišma: Ljudi su grubi

http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/302587/Tisma-Ljudi-su-grubi


Slobodan Tišma, ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine (“Bernardijeva soba” u izdanju Kulturnog centra Novi Sad), vrlo je osobeni umetnik. Pisac, muzičar i konceptualista u razgovoru za NIN, između ostalog, objašnjava zašto romane završava prepričavanjem celog narativa, da li čovek danas živi u svetu bez boga, zbog čega ne voli nove filmove...

Slobodan Tišma, dobitnik NIN-ove nagrade
 
- U prethodnom romanu “Quattro Stagioni” napisao sam poslednje poglavlje samo za nestrpljive. U “Bernardijevoj sobi” sam ponovio taj postupak za “veoma nestrpljive”. Za one koji imaju još manje vremena za čitanje. Radim to zato što volim, to takozvano brzo akciono pisanje, u brzim i kratkim rečenicama u kojima dajem samo naraciju. Tu nema eseja, nema nikakve filosofije. Sve ide brzo, efektno i bez ikakve gnjavaže - objašnjava u razgovoru za NIN Slobodan Tišma.

Dobitnik NIN-ove nagrade u svojim romanima voli da se bavi fenomenom religioznosti. U jednoj od diskusija u knjizi “Bernardijeva soba” Tišma potencija ideju da čovek živi u svetu bez boga.


- Moderni čovek živi bez boga, to znamo. Ali danas, religija je prisutna iako ljudi nemaju pojma šta je bog. Njihov odnos nema veze sa religijom, već sa konfesijom, sa pripadnošću. U suštini ima vrlo malo religioznih ljudi i to je strašno. Religija koju crkva propoveda je neka vrsta politike. To je jedna manipulacija, borba za duše. Kao individua živim u tom nekom beznađu, ludoj nadi. Ljudi su postali užasno bezobzirni, grubi i to je prilično pesimistično - kaže Slobodan Tišma za NIN.

U karijeri Slobodana Tišme književnost je na red došla tek posle muzike i konceptualne umetnosti. U različitim kanalima umetničkog izražavanja i istraživanjima umetničke prakse Tišma je došao do različitih spoznaja. Jedna od njih je da je umetnost jedna velika deponija.

- Danas umetnicima ništa drugo ne preostaje nego da čeprkaju po toj deponiji i izvlače stvari, što upravo i sam radim. Umetnost je nepregledno polje i strašno zagađeno, ali mislim da baš zato moramo da kupimo sa njega i da ga čistimo, i ponovo da skrećemo pažnju na ono što smo našli - kaže Slobodan Tišma u razgovoru za NIN.

O svojoj svakodnevici Tišma govori sa budističkim mirom i jer, kako sam kaže, drugo mu i ne preostaje:

- Nemam nikakve stalne prihode. Živim od mamine penzije. Mama ima 86 godina, imam ženu i dete. Žena je bez posla. - Snalazimo se. Ne mogu da kažem da mi je nešto strašno loše, ali malo ko danas živi dobro, sem ako se ne bavi “nekim” stvarima. Delim to sa svim ljudima, na neki način saučestvujem. I kad bih bio bogat, bilo bi me stvarno sramota da to kažem, deli svoju životnu realnost sa čitaocima NIN-a Slobodan Tišma.

DNK analize: Srbi, Hrvati i Bosanci su najsličniji

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/302707/DNK-analize-Srbi-Hrvati-i-Bosanci-su-najslicniji


SKOPLJE - “Braća Hrvati”, izjava je koja se neretko čuje u Srbiji i u pozitivnom, ali i u ironičnom kontekstu. Ali, ova izjava je sada potvrđena kao pravilo, bar kada je reč o genetskom kodu dvaju naroda.



Šestogodišnje istraživanje DNK profila nastradalih (žrtava) žitelja Balkana, koje je sproveo Institut za sudsku medicinu u Skoplju, pokazalo je veliku genetsku sličnost naroda sa ovih prostora.
 

- Analiza dobijenih podataka pokazala je da stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK profil sa Bugarima i Srbima, Hrvati sa bosanskim i srpskim stanovništvom, dok Albanci sa Kosova imaju najmanje sličnosti sa ostalima - rekao je doktor Zlatko Jakovski sa ovog Instituta.
 
Makedonski naučnici, koji su ispitivanje uzoraka gena vršili zarad svojih forenzičkih istraživanja, podatke su dobili od većine zemalja Balkana, osim Grčke, koja nije prihvatila poziv da učestvuje u projektu. Ostale zemlje poslale su u Skoplje DNK analize žrtava ubistava i stradalih osoba na svojoj teritoriji.
 
- Koristeći sofisticiranu kompjutersku tehnologiju poredili smo podatke dobijene iz Makedonije, Srbije, Bosne, Bugarske, Hrvatske i sa Kosova. Radili smo dve vrste istraživanja, jedno preko Y hromozoma, a drugo analizom lokusa DNK profila - objašnjava doktor Jakovski.
 
Rad makedonskih stručnjaka objavljen je u najvažnijim svetskim časopisima koji se bave forenzikom i forenzičkom genetikom, pa će rezultati ovog Instituta biti korišćeni za sve krivične istrage kada su žrtve sa ovih prostora.
 
- Primer je identifikacija žrtava avionske nesreće u kojima je poginuo makedonski predsednik Boris Trajkovski. Takođe će se koristiti prilikom dokazivanja očinstva makedonske dece kada se sumnja da su im roditelji iz Srbije, Hrvatske ili sa Kosova - kaže Jakovski.
 
Jakovski je naglasio da ovo istraživanje predstavlja veoma koristan anučni rad i da nema nikakve veze sa dnevnom politikom, dodajući da je za istraživanje porekla naroda i njihovih međusobnih sličnosti i razlika potrebno mnogo više novca i uloženog vremena.

MOTIVATION - "Never Give Up , Reach For Your Dreams" Best Inspirational ...

петак, 20. јануар 2012.

Massimo Savic & Bebi Dol - Sunce S`ja, trava miriše

The Beatles - I Feel Fine (Live)

INTERVJU Slobodan Tišma, dobitnik nagrade NIN-a

http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/302168/Tisma-Zene-bi-mogle-da--spasu-svet

Tišma: Žene bi mogle da spasu svet

Nema ništa opasnije od nemoralnosti – napisao je Slobodan Tišma u knjizi „Bernardijeva soba“ (KC Novi Sad) za koji mu je pripalo prestižno priznanje - NIN-ova nagrada za roman godine (pokrovitelj Telekom Srbija). Svečano uručenje nagrade je 23. januara u Skupštini Beograda, a laureat u intervjuu za „Blic“ govori o pomenutom delu, ženama, pošastima savremenog doba... 

Slobodan Tišma: Pristojnost je nešto veoma bitno u životu
 
Govoreći o nastanku nagrađenog romana Slobodan Tišma, između ostalog, kaže da je sve počelo nakon što ga je jedan prijatelj zamolio da napiše priču: „Tema su bile olupine. Tako je nastala priča o starom mercedesu, krševini koju junak pronalazi na parkingu. I, odjednom sam shvatio... automobil je fenomenološki jedan od velikih simbola XX veka. Jer, on kao predmet povezuje u sebi dve stvari - lutanje i stanovanje. A to su odlike novog vremena, bez sumnje. Sem toga, automobil lako donosi jednu od velikih radosti i blagodeti - putovanje, a s druge strane takođe lako donosi pogibiju, odnosno smrt. Ti rasponi fenomenologija su mi bili podsticaj.

Junaci su ljudi s margine. Rekli ste na jednom mestu da je jedna od stvari neophodnih za normalan život - pristojnost?


- Pristojnost je nešto vrlo bitno u životu, veoma važno da bi ljudi mogli biti jedni s drugima. Osim što ima etičku dimenziju, ne povređivati drugog, ona ima i estetsku. Jer podrazumeva da se ponašamo na jedan lep, prijatan način za drugog. Danas se to izgubilo.

Kuda vodi život bez pristojnosti?


- To je jako teško. Reč je o posledici ove, uglavnom u negativnom smislu, sportske civilizacije. Stalno takmičenje bez pardona i pravila. Morate da faulirate da biste prošli. Ljudi gledaju i upijaju medije koji sumanuto agresivno nameću to takmičenje. Takmičenje je samo po sebi plemenita veština, ali kad postoje pravila i pristojnost. Danas se ljudi naprosto dave u tom ludilu kako nadmašiti drugoga, kako zgrabiti za sebe... a zapravo ne znaju ni zašto ni kako to rade. Veliki je problem pitanje odnosa prema drugome. Individua bi morala da učini napor da sebe učini boljom, a ne da gazi i blati drugog kako bi izgledalo da je ona bolja. Teško je biti pristojan u nepristojnom vremenu, i bolno.

Na jednom mestu junak kaže „simpatični ljudi polude“?

- Da, to je iskustvo. Neretko čujete: baš je bio simpatičan, šta mu bi odjednom, šta mu je trebalo... Simpatičan čovek je ugodan za druge, dakle pristojan. Ali tada je u opasnosti da odlepi od nepravde i zloupotrebe i gaženja njegove odnegovane ličnosti.

Roman je okrenut introspekciji, a napisali ste da zapravo nema monologa čoveka iznutra, da je monolog okrenut spolja a da je iznutra samo dijalog?

- Kad se čovek sam sa sobom premišlja, to je uvek rasprava, dakle dijalog. A kad govori s nekim, on obično hoće da ga se sluša i da mu se daje za pravo.

Književni znalci kažu da je jedna od važnih odlika vašeg opusa pitanje odnosa politike i umetnosti?

- Političar i umetnik su braća, i to starozavetna. Kain i Avelj. Ne mogu se odvojiti. Upotrebna vrednost je putokaz u oba smera. Ako hoćete da se bavite umetnošću, morate se baviti i politikom. Umetnost ima potrebu za publikom, prirodno. Do publike ne možete doći ako svoje delo ne plasirate. A ako hoće da ga plasira, umetnik mora da se bavi politikom. S druge strane, od kad je sveta i veka političari su manipulisali umetnošću, krili se iz nje, kitili se njome i šta sve ne.

A kako vi vidite sadašnji trenutak?

- Pokušavam da živim koliko je god moguće skriveno od medija, od sve te halabuke... Stvarnost je tako sumorna. Umetnost je pribežište. Samo što se svi ljudi ne okreću na tu stranu, verovatno nije ni moguće. Neću da kažem da sam iznad njih. I nije stvar u tome. Ljudi koji nisu u manje ili više bliskom odnosu s umetnošću, a to se može biti i kao publika, u težem su položaju, mada toga obično nisu svesni.

Nekada ste se bavili rokenrolom, performansom...

- Ne bavim se više. Ali jesam pasionirani slušalac klasične muzike. To mi je jako važno u životu. Kad kažem klasična muzika, mislim na onu od ranog baroka do Gustava Malera. Muzika vas kultiviše, ona deluje na emocije... Ni ne zna čovek šta je ona sve kadra od njega načiniti. Ona utiče na osećanja, a to je možda i jedini mogući put suštinskog, dubinskog uticaja na čoveka. Svet tonova je čaroban, božanski, to senčenje... nijanse... jezik je mnogo grub u odnosu na muziku.

Ženski likovi u vašem delu i životu?

- Ja sam - neću da kažem normalan, jer to nije u redu - heteroseksualac. Orijentisan sam ka ženama. Oženjen sam. Imam ženu s kojim živim trideset godina. Volim je. Imamo sina. Proživeli smo zajedno veći deo životnog puta. I to je možda najlepše iskustvo koje sam imao u životu. Počeli smo da se zabavljamo dok smo svirali rokenrol, posle smo počeli da se bavimo književnošću... Jasna je književnica, prevodilac s engleskog, ranije je bila poznata kao pevačica... Živimo u harmoničnom braku. Siromašni smo, doduše. Jasna je izgubila posao. Završila je književnost i bila dugo godina lektor u novosadskom „Dnevniku“. Sin studira istoriju. I da ne dužim. Ali, ni u životu ni u književnosti - ništa bez žena. Ovo jeste svet muškaraca, ali, najozbiljnije, bez žena nema ništa. Čak mislim da su žene budućnost. Možda one mogu da spasu, da transformišu ovu suludu savremenost. Samo da se ne pretvore u muškarce.

четвртак, 19. јануар 2012.

Kula Shaker - Song of Love / Narayana



Gonna sing the song of love
Just you and I
We can save our world again
Just one day at a time (one day at a time)

Om Namah Narayana
Om Namah Narayana

So strange some folks these days
Locked up inside (all locked up inside)
Well darkness likes to keep them blind
But we'll hold back the tide

D'You feel another energy?
I feel a power growing
D'You feel another energy?
I feel a power growing

Feel another energy...

Gonna sing the song of love (gonna sing the song of love)
And shine a light (and shine a light)
We were born to see the dawn
And we'll hold back the tide

D'You feel another energy?
I feel a power growing
D'You feel another energy?
I feel a power growing

Om Namah Narayana
Om Namah Narayana
Om Namah Narayana
Om Namah Narayana
Om Namah Narayana
Om Namah Narayana
Om Namah Narayana

Feel another energy
Feel a power growing
Feel another energy

Om Namah Narayana
Hari Aum

Kula Shaker - Tattva

Patti Smith Within You Without You

Within You Without You The Beatles

среда, 18. јануар 2012.

Ivan Bavčević - Nova godina i zahvalnost

Tri minute predivne istine - najmotivirajući govor ikada

Kula Shaker - Hey Dude

IMT 540 u problemu by B.Stosic (Car) - Pinosava Racing -

Skok u bazen al za malo

Prvi pornic

ISTINA PIŠE NA ZIDU - FILM

ZAJEDNO - FILM U "KULUŠIĆU" LIVE 1981

уторак, 17. јануар 2012.

"Bežeći s nasukanog broda ljudi su u panici gazili i dijamante"

http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/301613/Bezeci-s-nasukanog-broda-ljudi-su-u-panici-gazili-i-dijamante


Ispovest Sare Janjić koja radi na brodu „Kosta Konkordija”

- U životu takvu paniku nisam videla, to je bila borba za goli život. Ljudi trče jedni preko drugih, gaze preko dece. Po podu parfemi, skupoceni "svarovski" nakit koji je poispadao iz prodavnica, ali na to niko ne obraća pažnju. Prvi put sam videla onakvu sebičnost, da čovek od 80 godina šamara ženu sa detetom koja hoće da uđe u čamac za spasavanje - priča Sara Janjić (22), koja je preživela brodolom „Konkordije“ u Italiji kao jedna od četvoro Srba na brodu. Među putnicima su bili i bračni par Maja i Ljubomir Vujović i Svetlana Krsmanović.


Zemunka Sara Janjić je pre mesec dana počela da radi u fri-šopu na kruzeru
U vreme nesreće, kada je brod udario o kopno, Sara je imala desetominutnu pauzu i zatekla se u velikom baru.
 

- Sve je počelo da se trese.  Panika je zavladala.  Vratila sam se u fri-šop, a tamo - parfemi popadali, nakit se rasuo, ogrlice, narukvice i satovi vredni stotine hiljada evra razbacani po podu, ljudi po njima gaze, niko ne obraća pažnju. Sve to traje pola sata, a nas i dalje uveravaju da je sve u redu - priča za „Blic“ Sara Janjić.
 

Poslednji položaj pomorskog džina "Kosta konkordija" kod ostrva Điljo
 
Sara je tada sa ostalom posadom, prema pravilu, pošla na mesto sastanka u slučaju opasnosti, gde je uzela prsluk za spasavanje.
 
- Instruktori i oni koji su zaduženi za bezbednost su prvi pobegli i utrčali u čamce. Tu nije bilo nikakvog reda, pravila. Bukvalno - životinjska borba za mesto. Videla sam kako starac šamara ženu koja sa detetom pokušava da stane u red za spasavanje. Tukli su se, gurali preko palube, vukli, cepali odeću jedni drugima. Neki su, uplašeni i nemoćni, skakali u vodu. Čamci nisu radili kako treba, ljudi su padali, udarali glavom o pod, ležali u nesvesti. Ti koji su poginuli, nalazili su se na donjim spratovima. Kad je voda prodrla u te nivoe, sigurnosna vrata su se zatvorila i oni su ostali zarobljeni. Čuli smo kako lupaju o vrata, krike. Sve je bilo kao na „Titaniku“ - u neverici priča Sara, koja je uspela je da uđe sa ostalim putnicima u jedan od čamaca za spasavanje i otplovi do obale.

Moloko - The Time Is Now

Strah Od Vozova ~ Bajaga i Instruktori

недеља, 15. јануар 2012.

Nouvelle Vague - Love will tear us apart

Nouvelle Vague - Mala Vida

Dejan se rodio bez obe ruke i jedne noge, ali je uspeo sve da uradi u životu

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/301422/Dejan-se-rodio-bez-obe-ruke-i-jedne-noge-ali-je-uspeo-sve-da-uradi-u-zivotu


Od rođenja hendikepirani 33.godišnji Dejan Kovačević herojskom snagom bori se, uz pomoć prijatelja, za normalan život, da radi, oženi se devojkom koju voli, da ima decu koju, siguran je, nikada ne bi napustio.

Dejan Kovačević: Još nisam preskakao zid ali ako najveća ljubav mog života to bude tražila, potrudiću se, makar se ugruvao
 
Lepih krupnih očiju, punih vedrine i poverenja u život, Dejan je rođen bez obe ruke i jedne noge, roditelji su ga napustili kad je bio beba i nikada se nisu intersovali za njega, veći deo života proveo je u bolnicama i raznim ustanovama koje se bave rehabilitacijom ljudi sa posebnim potrebama.

Na predlog prijatelja koji poznaju njegov život 31. januara u Sava centru održaće se humanitarni koncert na kome će nastupiti Sergej Ćetković, Merima Njegomir, Neda Ukraden, Aleksandra Radović, Kaliopi, Željko Samardžić.
 

Kako je Kovačević rekao u intervju Tanjugu, želeo je da na koncertu bude po nešto za svačiji ukus, da se ljudi zabave, da ga upoznaju, vide tu volju za životom za koju prijatelji smatraju da je jedinstvena.
 
"Pokušaću na koncertu da se predstavim, da kroz svoj primer ohrabrim ljude koji imaju slične probleme da shvate da se svaki problem može rešiti ako postoji volja", kaže Dejan koji se od rođenja bori da opstane, da "nađe svoje mesto pod suncem".


 
Kako je rekao, uvek postoje predrasude a on pokušava na svoj način da animira ljude, da ih opusti, pokaže da ako čovek nema ruke, ne mora da znači da ne može uraditi sve kao onaj pored njega.
 
"Pokušavam da ohrabrim ljude koji su skeptični prema ovakvoj populaciji, da me pogledaju, da taj pogled potraje par minuta kako bi mogao da im pokažem ono šta umem".
 
A Dejan ume mnogo, sam se brije i to ne mašinicom nego dvožiletom, pije iz čaše i jede priborom, skija, pliva, igra košarku, fudbal, kako kaže na svoj način, možda malo "na kvarno" jer ima i onih visokih sa kojima se ne može izboriti.
 
"Jako sam nizak ali imam poseban sistem da takvima otmem loptu, humorom i šalom pokušavam da ih onesposobim, kada se našalim na svoj račun, što često radim, uspem da odguram loptu gde želim, nekada to 'upali', nekada ne ali u svakom slučaju trudim se da nađem najbolje rešenje u svakom momentu", kaže Dejan.
 
 
Tešku životnu priču deteta ostavljenog u porodilištu, za koje se roditelji, stariji brat i sestra nikada nisu interesovali, ovaj mladi čovek priča bez osuđivanja, odavno je oprostio onima koji su ga ostavili da živi bez ljubavi.
 
Osnovnu školu završio je kao vukovac, srednju grafičku kao najbolji đak generacije kao i Pravni fakultet, družio se sa decom koja su bila "zdrava i prava", koja nisu imala nikakav fizički hendikep.
 
"Bilo je trenutaka kada sam video da me ne žele u društvu, vide da si na neki način različit i ne pripadaš njima ali sam na svoj način, na 'fazone i fore' pokazao da i ja mogu da šutam tu loptu, da se gurkam sa njima, nekada je to bilo i pogubno po mene, kada me neko gurne jače, to bude opasno, ali naučio sam da kada padnem sam se i podignem, i fizički i psihički, da ne pokleknem", ispričao je Dejan.
 
Svojim osmehom šarmirao je medicinske radnike, poklanjali su mu pažnju, borio se za ljubav, osnovno sredstvo koje mu je u životu bilo neophodno. Samo malo ljubavi i pažnje bilo je dovoljno da nastavi tešku životnu borbu.
 
Za sve i najobičnije fizičke radnje morao je da pronađe posebne tehnike, za oblačenje, održavanje higijene, hranjenje, pisanje, da te elementarne veštine uradi bez pomoći drugih ljudi. Mnogi su ga pitali odakle crpe snagu, gde je "benzinska pumpa", odakle optimizam čoveku kome je malo poklonjeno.
 
 
Dejan ističe da nažalost kod nas postoje jake predrasude ljudi, kada u nekoj firmi ili kompaniji vide čoveka bez ruku kao što je on, teško prihvate da može da radi, misle da si neko kome je potrebna pomoć, neko kome stalno nešto treba doneti, pružiti, ne žele da pokažu priliku da se pokažeš.
 
"Trudiću se svojim znanjem, veštinom, svim što sam naučio kroz život, da pokažem da ja to mogu, da smo svi mi jednaki pred onim gore, samo je neko imao težu, neko blažu sudbinu", kaže on i ističe da svi smatraju kako je imao najtežu sudbinu ali on ne.
 
"Upoznao sam na Vojnomedicinskoj akademiji gde se lečim dečaka Miloša koji je oboleo od leukemije, roditelji su mu poginuli u saobraćajnoj nesreći, uvukao se u svoju nesreću i nije hteo da jede. Saznao sam da on treba da otputuje na operaciju, tada sam sakupljao novac za svoje proteze za ruke, imao sam trećinu, došao sam do informacije da je njemu potrebno upravo toliko i odlučio da mu pomognem jer je život uvek na prvom mestu, pogotovo dečji", ispričao je Dejan za svog malog prijatelja koji danas ide u školu i jedan je od naboljih đaka.
 
Za njega je to posebna radost da je on "ovakav kakav je" mogao nekome da pomogne.
 
Dejan živi u iznajmljenom stanu i izdržava se od svog rada, nikada nije tražio pomoć od drugih jer želi da živi životom normalnog mladog čoveka. Ipak, Dejanu bi život bio mnogo lakši kada bi imao svoj krov nad glavom, stan u kome bi normalno započeo život sa svojom devojkom, zdravom i pravom osobom, koja je lekar, uvek nasmejana i zaljubljena u svog šarmantnog mladića koji uživa u životu, komunikaciji sa ljudima, prirodi, putovanjima.
 
Ovaj hrabri mladić i veliki borac želi normalan život dostojan čoveka. Kaže da je njegov najsnažniji pokretač ljubav, da još nije preskakao zid ali ako najveća ljubav njegovog života to bude tražila, on će se potruditi, makar se ugruvao, ali i to je sastavni deo života.

Zajedno s kapitalizmom propast će i EU

http://www.novossti.com/2012/01/zajedno-s-kapitalizmom-propast-ce-i-eu/


Datum objave: 14.01.2012. Piše: Dragan Grozdanić



Darko Rundek već dvadeset godina živi u Parizu: otada je s različitim postavama snimio nekoliko albuma, a danas sklada, svira, pjeva na nekoliko jezika i nastupa s Rundek Cargo triom. Novu godinu dočekao je u Zagrebu. Za “Novosti” govori o položaju umjetnika u Parizu, imigrantima i Europskoj uniji, kraju kapitalizma i mogućnosti da se Haustor jednoga dana ponovno okupi.
U Parizu živite i radite od 1991. Koliko je teško biti hrvatski umjetnik u Francuskoj?
Pojam “hrvatskog umjetnika” u Francuskoj ništa ne znači s obzirom na to da je Pariz svjetska metropola u kojoj živi velik broj umjetnika pristiglih s raznih strana. Ali kako u Parizu polovica ljudi nisu Francuzi, oslanjaju se na publiku koju čine imigranti sličnog porijekla. Hrvata nema baš puno, ex-yu zajednica također nije brojna, pa nema te vrste podrške. Kada sam došao u Pariz, ondje me nitko nije znao, ali sam, srećom, još od osamdesetih imao neke kontakte, pa sam počeo raditi muziku za kazalište, što i dalje kontinuirano radim. Putovao sam s predstavama, za scenu radio zvuk i svjetlo, i to je bilo odlično. Nikada nisam imao ambiciju da tamo postanem neka vedeta na sceni.
Čovjek živi i kreće se
Ipak, u srcu Baudelaireovog Pariza stvorili ste prepoznatljiv zvuk i pjesme koje već petnaestak godina uspješno izvodite na područjima bivše države?
Da, osobito kada je riječ o prva dva albuma. “Apokalipso” je bio pisan za ljude s kojima dijelim ista sjećanja na osamdesete i sličan odnos prema onome što se zbivalo devedesetih. “U širokom svijetu” iz 2000. godine na to se nadovezao i afirmirao bend koji je promovirao “Apokalipso”. Novi korak je bio album “Ruke” i Cargo orkestar, važan zbog emancipacije moje nove životne realnosti. Više nisam pokušavao nastaviti određeni kontinuitet kao Darko Rundek (ex Haustor) sa sličnim krugom suradnika, nego sam okupio bend s ljudima čije su sudbine bile slične mojoj: dvojica Bosanaca, Francuz, Švicarka, Portugalac… internacionalni bend sastavljen od ljudi koje je život nanio u Pariz, jer su od nečeg bježali ili nešto tražili, a najčešće oboje. Imao sam osjećaj da pripadamo nekom novom plemenu ili narodu izmještenih, tako brojnom u velikim svjetskim gradovima. Našao sam njemačkog izdavača, Piranha Musik, i počeli smo svirati po raznim zemljama. Uslijedili su live album “Zagrebačka magla”, studijski “Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da”, dok je “Uživo u beogradskom Domu omladine” zaokružio priču o Cargo orkestru. Pjevam na više jezika i to lutajuće pleme postalo je naša glavna publika.
U tekstovima se često bavite imigrantskom tematikom. Doživljavate li se kao netko tko je u jednom trenutku silom prilika morao spakirati kofere i otići u nepoznato?
Francuska je zemlja azila i kada kažeš da si imigrant, imaš dojam kao da je netko pobjegao odnekud i da se tamo više ne može vratiti. Nikada nisam imao osjećaj izgnanstva. To je kao da Becketta ili Ionescoa, koji su živjeli u Parizu, nazivaš imigrantima. Njih nitko nije tjerao da idu tamo, njih je Pariz privukao. U Pariz sam došao stjecajem okolnosti, privučen njime, nitko me tamo nije tjerao. Još uvijek mi je dobro, a kada mi ne bude, otići ću negdje drugdje. Ovog časa razmišljam o tome da odem živjeti na more ili na selo i neću se zbog toga osjećati imigrantom: čovjek živi i kreće se, a pisati i komponirati mogu bilo gdje.
Dakle, otpada mogućnost da, kako to kaže vaša stara pjesma, jednom “kupite kuću u Bosutskoj 27a”?
Tu na zagrebačkoj Remizi je dosta slično, iako nisam siguran da bih u doglednoj budućnosti želio živjeti u gradu. Više bi mi, kao što kažem, odgovaralo živjeti na selu. Pariz je jedna faza života koja je pri kraju. Da preciziram, ugodno mi je u Istri, a sviđa mi se i Brač.
Radite glazbu za film i kazalište, ponekad i glumite. Što novo priprema postava Rundek Cargo trija?
U posljednjih godinu dana radio sam muziku za animirani film “Ornament duše” Irene Jukić Pranjić, s Cargo triom muziku za dva dokumentarna filma, za “Ratnog reportera” Silvestra Kolbasa i za “Žućka”, priču o košarkašu Radivoju Koraću redatelja Gordana Matića. Promocija zadnjeg albuma “Plavi avion” trajala je gotovo do prošle jeseni, a dalje se, naravno, pripremaju nove pjesme za sljedeći album. Rundek Cargo trio na proljeće će opet na turneju, obići ćemo čitavu regiju. Baš dogovaram turneju po Poljskoj.
Koliko pratite rad svojih bivših “suboraca” iz Haustora i postoji li šansa da nakon 1996. i koncerta na Šalati ponovno nastupite zajedno?
Naravno da me zanima što rade. Žao mi je što nisam čuo album koji je Srđan Sacher snimio prije desetak godina i koji nikada nije objavio, jer su mi ga hvalili. Bubnjar Srđan Gulić objavio je simpatičan solo-album prije pet-šest godina, sa starom ekipom. Trubač Igor Pavlica svira s nekoliko bendova, Nikola Santro predaje muziku u Zaboku, Damir Prica-Capri svira u Amsterdamu free jazz, Mario Barišin ponovno je aktivan s Brujačima s kojima sam surađivao u pjesmi “Valcer”. Marino Pelajić je, mislim, jedan od glavnih menadžera Konzuma, gitarist Zoran Zajec je u Osijeku i bavi se trgovinom. Što se tiče koncerta na Šalati, snimka je trebala biti objavljena, ali se nismo uspjeli dogovoriti s izdavačem. Nadam se da će jednog dana ipak izaći. U nekoliko navrata Sacher i ja pokušali smo napipati mogućnost da se nešto dalje radi, da pokušamo zajedno napraviti još jedan album…
Nacije su konglomerati
U Srbiji je nedavno predstavljena knjiga o životu glumice Sonje Savić, u kojoj ste i sami nešto napisali. U Zagrebu postoji prijedlog da se jedna ulica nazove imenom Milana Mladenovića, pjevača Ekatarine Velike, rođenog Zagrepčanina. Riječ je o prerano preminulim ljudima s kojima ste bili bliski generacijski, ali i muzički i emotivno?
U knjizi posvećenoj Sonji Savić napisao sam doslovno pet rečenica. Urednici su rekli da oni to baš i ne razumiju, ali da bi Sonja sigurno razumjela ono što sam napisao, i tu im vjerujem. Žalosno je da su Milan i Sonja tako mladi otišli, da nisu stigli proživjeti neku normalnu dozu života. Sada pokušavam zamisliti da kada ja umrem po meni nazovu neku ulicu i iskreno – baš me briga. Ipak, imena ulica daju se po ljudima koji su društveno značajni i po toj osnovi mi se čini u redu da je Milan dobije. Njegove su pjesme ostavile traga na više generacija, a važan je i njegov antiratni angažman. Možda bi Milanu bilo drago.
U Europi je primjetan porast desnice. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy također je povukao brojne nepopularne mjere koje su eskalirale protjerivanjem Roma. Koliko i na koji način vama kao stanovniku Pariza takva politika “europskih vrijednosti” smeta ili vas se dotiče?
Naravno da mi smeta, iako je, s druge strane, Francuska ovog časa vjerojatno jedna od najgostoljubivijih zemalja na Zapadu. U njoj živi jako puno stranaca, nisu protjerani i tko god udovolji nekim zakonima, legalno živi i ima sva socijalna prava. Sada se ponovno raspravlja o tome da ljudi koji nemaju državljanstvo dobiju pravo glasa. Moguće je da se to ozakoni, barem na lokalnom nivou. Po tome bih i ja uskoro mogao imati pravo glasa. Cijeli pojam nacije i uopće demokracije morat će se u novim okolnostima redefinirati. Sada smo na nekoj historijskoj razmeđi, kada puno stvari koje su prije 20-30 godina izgledale samorazumljive, to više nisu.
Što je za vas nacionalni identitet? Jednom ste izjavili da se osjećate kao apatrid.
Lijepo je to jednom kazao nedavno preminuli Vaclav Havel: čovjek se slučajno rodi kao Hrvat, Čeh, Turčin, Rus i to nije nešto čime bi se specijalno trebao ponositi. S druge strane, neponovljiva si osoba koja se zatekla na ovoj planeti u kratkom komadu vremena koji se zove ljudski život. Eckhart Tolle spominje da je čovjek to više slobodan i svoj što većoj zajednici pripada. Tako bismo najviše bili svoji kada bismo pripadali čovječanstvu. Sve su nacije konglomerati nekakvih regionalnih identiteta i dijalekata, koji su se stjecajem historijskih okolnosti sabijali u naciju koja je standardizirala jezik, zakone itd., da bi taj teritorij mogao praktično funkcionirati. Netko me jednom pitao: Jesi li ti čistokrvni Hrvat? Pa jebo te, mislim se, tko je u Europi čistokrvan?! Siguran sam da su tu mongolske horde posijale prilično sjemena, da ne govorim o Francima ili Turcima, dakle govoriti krvno o nacijama, to je idiotizam. Postoji historijski proces koji definira neke standarde na nekom teritoriju i time si bogatiji što si dio toga. Možeš razmjenjivati informacije s više ljudi i sporazumijevati se po istim kodovima. Nacionalni identitet mi znači utoliko ukoliko me čini slobodnijim.
Anarhist-rojalist
Jednom ste se deklarirali kao anarhist, no potom ste izjavili da ste rojalist. Kojem kralju sada vjerujete?
Svjesni smo da postoji ogromna kriza autoriteta i da je to jedan od glavnih problema. Osim toga, postoji i kriza jedne vertikalne definicije, jer smo u prijašnjem pitanju govorili o jednoj horizontalnoj definiciji kroz familiju, narod, grad, pripadanje. U odnosu na smisleni ljudski život ovo znači jako malo ako se on ne može odrediti u nekom vertikalnom smislu, a kralj je tu netko tko služi za komunikaciju tog horizontalnog nivoa prema vertikalnom, nekom smislu života. Ako te veze nema, nastaje rasulo u kojem živimo i zbog toga sam rojalist, jer mislim da nam treba neka veza s Višim nego što je naš banalni, mali ljudski život.
U nekom funkcionalnom smislu?
Pa da, utoliko da uopće ispuniš funkciju svoga postojanja na zemlji. Tvoja uloga nije da kupuješ novine, nego da transformiraš energiju koja odnekud dolazi do zemlje. Čovjek nije tu samo da bi pravio klince, jeo i spavao, to rade i životinje. Između anarhizma i rojalizma nema velike razlike, s tim da anarhizam pojam autoriteta seli u osobu: anarhist bi trebao biti odgovorna osoba koja stalno propituje svoje osobno i socijalno prisustvo u svijetu. Pitanje je da li je to moguće bez nekog vanjskog autoriteta ili uzora. Iskustvo mi govori da to spontano ne funkcionira, da je jedan simbolički sistem čovjeku ipak neophodan. Zbog toga sam postao anarhist-rojalist.
U pjesmi satiričkog naziva “Para ljude vara” kažete da je kapitalizmu kraj. Gdje vidite taj kraj i kako gledate na globalne prosvjede protiv sistema zasnovanog na bogaćenju pojedinaca?
Refren pjesme kaže da je bogat onaj tko puno daje. Kapitalizmu je očito kraj, to se vidi po svemu, a što nakon njega, to nikome nije jasno. Kombinacija kapitalizma i paradne demokracije američkog tipa funkcionira još jedino na najbanalnijoj ekonomskoj osnovi. Svaka partija kupuje svoju vlast dižući kredite i sada se sve vraća. Cijeli politički sistem je kupljen na kredit. Kina je pokazala da kapitalizam puno bolje funkcionira bez demokracije. Život na kredit, demokracija koja ništa ne govori, građanin u svojstvu potrošača koji hrani mašinu što stalno mora rasti, sve to potencira da kapitalizmu mora doći kraj. Alternative su toliko daleko od ovog sistema i osnovnih principa njegovog funkcioniranja da ne znam kako bi se mogle ostvariti bez teških lomova.
Europska unija je bure baruta
Bliži se referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Treba li Hrvatskoj Unija koja se raspada?
EU je građena na entuzijazmu nekolicine političara. Europske nacije su podijeljene i preslabe u odnosu na svjetske ekonomske sile. S druge strane, postoje podsvjesne sile nacionalizama i povijesnih dugova, koji u svakom trenutku europsko zajedništvo mogu dovesti u pitanje. Nedavno je izborni kandidat Socijalističke partije Francuske Francois Hollande, u povodu godišnjice neke bitke s Nijemcima u Prvom svjetskom ratu, samo spomenuo da Francuzi nisu nikada napravili genocid i krzna su se već nakostriješila. Tako da je EU na buretu baruta. Puno je stvari koje su politički nekorektne, ali i dalje prisutne u svijesti ljudi. Unija je očito funkcionalna nužnost u kapitalizmu kakav postoji danas. A kada taj kapitalizam ode dovraga, s njim će otići i EU. Što se nas tiče, zapravo mi je svejedno. Ne znam zapravo kako bismo mogli ne ući u EU, jer ako propadne ovaj referendum, bit će novi, ljudi će biti prisiljeni glasati za Uniju. Nas nitko ništa ne pita, ionako su nas već kupili.
Kako vam se danas čini Zagreb, gdje se u centru pod šatorima dime kobasice i kuhane sarme. Postoji li još negdje u zraku miris krošnji kestena iz starih radničkih prekosavskih kvartova, o kojima ste nježno pjevali?
O: Kada sam pisao pjesmu “Kuba” početkom dvijehiljaditih, na koju aludirate, ta gradska promjena već je uzela maha. Jedan moj prijatelj koji živi u Amsterdamu kaže da je razlika između Holandije i Hrvatske ta što djeca u Holandiji rastu postepeno, a kod nas na štenge, u skokovima. Kada se neke promjene događaju postepeno, manje si ih svjestan. Tada sam iz Pariza dolazio rjeđe, pa su mi promjene bile očitije i više su me dirale. A što se šatora na Trgu i štandova s kobasicama tiče, meni to ne smeta. Blagdani su vrijeme u kojem se trži.

TI SI MOJA SREĆA - PARTIBREJKERS (1994)

BAMBUSOV CVET - PARTIBREJKERS

ONA KAŽE LJUBAV POKREĆE SVET - PARTIBREJKERS

петак, 13. јануар 2012.

Nekoliko načina do dobre karme

http://wannabemagazine.com/nekoliko-nacina-do-dobre-karme/


Karma je ono što radimo svakog dana – to je zapravo druga reč za “akciju”. Akcija (pijem kafu), stvara sećanje (dopala mi se ta kafa), što stvara želju (želim još jednu kafu) koja ponovo stvara akciju i ciklus počinje ispočetka.
Da biste imali dobru karmu, morate promeniti svoje navike. Jednostavno, morate uraditi nešto drugačije. Ali većina nas toliko je zapala u rutinu, da ne vidi da postoji nešto drugačije.
Moramo pozdraviti promene i beskonačne mogućnosti koje čekaju samo nas.
Prvi način da to uradite jeste da shvatite da imamo izbor. Pre nego što posegnete za šoljom kafe, pogledajte opcije. Istražujte – ako je potrebno – da biste videli da imate izbor. Iznenadićete se. Bezbroj čajeva, kafa sa mlekom, moka, američka kafa, kafa bez kofeina… Birajte drugačije, uvek birajte dugačije!
Uzmite u obzir da velika dostignuća i velike ljubavi uključuju veliki rizik.
Kada izgubite bitku, ne gubite razum.
Poštujte sebe i druge. Uvek preuzimajte odgovornost za svoje postupke.
Naučite pravila, da biste znali kada da ih prekršite.
Ne dozvolite da mali nesporazum uništi veliku ljubav.
Kada shvatite da ste napravili grešku, preduzmite hitne korake da biste je ispravili.
Provedite barem 15 minuta sami, svakog dana.
Raširenih ruku prihvatajte promene, ali ne ispuštajte svoje vrednosti.
Zapamtite da je ćutanje ponekad najbolji odgovor.
Živite dobar i častan život. Kada ostarite i pogledate iza sebe, moći ćete da uživate u njemu po drugi put.
Zdrava atmosfera u vašem domu je preduslov za zdrav život.
U nesporazumima sa najbližima raspravljate se samo u vezi sa spornom situacijom – ne iznosite neslaganja iz prošlosti.
Nesebično delite svoje znanje. To je način da postanete besmrtni.
Budite nežni prema Zemlji.
Jednom godišnje idite negde gde nikada niste bili ranije.
Zapamtite da je najbolji odnos onaj u kome vaša ljubav prevazilazi vaše potrebe.
Ako želite da drugi budu srećni, praktikujte saosećanje.
Ako želite da budete srećni, praktikujte saosećanje.

Miloš Jeremić je surovi realista i veliki hedonista, trudi se da bude normalan, ali mu ne uspeva, sve svoje ideje i misli prenosi na papir, jer ljudi još uvek nisu spremni da čuju istinu.

среда, 11. јануар 2012.

Nick Cave & The Bad Seeds - 04 - Papa Won't Leave You, Henry (Hurricane ...

Nick Cave and the Bad Seeds - "I Had a Dream, Joe" (Late Show with David...

Nick Cave & the Bad Seeds - The Weeping Song HQ (1990)

Djavoli - Gledam te gledaš me 88'

DAVOLI GDJE SI TI SPLIT FESTIVAL 1990

nick cave papa won't leave you henry live at paradiso

Nick Cave - Are you the one that i've been waiting for

How to draw faces - Portrait of Pau Gasol - Things to Draw

четвртак, 5. јануар 2012.

среда, 4. јануар 2012.

Sport u 2011. godini, tenis

http://www.b92.net/sport/teme/ozmo.php?yyyy=2012&mm=01&nav_id=571164



Sportska redakcija B92 nastavlja sa godišnjim pregledima dešavanja u svetu sporta. Nakon podsećanja na najvažnije momente iz auto-moto sporta i košarke, pred vama je osvrt na tenisku 2011. godinu. Čovek koji je obeležio sezonu za nama definitivno je Novak Đoković – on je osvojio tri Grend slem turnira, pet takmičenja iz Masters serije i postao je najbolji teniser na svetu. Janko Tipsarević napokon je osvojio prvu titulu, zatim i drugu, a na kraju je bio i učesnik završnog Mastersa u Londonu.


Rafael Nadal ponovo je bio najbolji na Rolan Garosu, Rodžeru Federeru pripao je finiš sezone, ali prvi put od 2002. godine nije osvojio nijedan GS trofej. U ženskoj konkurenciji četiri najveća trofeja osvojile su četiri razlilite teniserke – Klajsters, Li, Kvitova i Stosur.

Srbija je ispala u polufinalu Dejvis kupa, a ’salataru’ je osvojila Španija. Ministar inostranih poslova Vuk Jeremić postao je novi predsednik Teniskog saveza Srbije, Andre Agasi primljen je u Kuću slavnih itd.

To su samo neki od momenata koji su obeležili 2011. godinu, a u daljem tekstu ponovo ćemo zajedno proći kroz sezonu za nama.

Januar

Na početku 2011. godine Švajcarac Stanislas Vavrinka osvojio je titulu u Čenaju, a Robin Soderling bio je najbolji u Sidneju. U Dohi je trijumfovao Rodžer Federer, ali malo ko mogao je da pretpostavi da će to Rodžeru biti poslednja titula sve do pred kraj godine.

Mađarica Greta Arn osvojila je trofej na startu sezone u Oklendu, a Petra Kvitova najavila je fantastičnu sezonu pobedom u Brizbejnu.

Sledeće nedelje, poslednjoj pred Australijan open, Žil Simon pobedio je Viktora Troickog u finalu turnira u Sidneju, a David Ferer došao je do svoje druge titule u Oklendu.

U Sidneju je najbolja bila Kineskinja Na Li, a u Hobartu je trofej uzela Jarmila Grot.

Na prvom Grend slemu u godini slavio je Novak Đoković pobedivši u finalu Endija Marija – srpski teniser time je započeo jednu od najboljih sezona u istoriji tenisa.
Novak je u Melburnu pružio spektakularnu igru koju smo krstili „totalnim tenisom“, a posebne zasluge za Đokovićev preporod išle su na računa doktora Igora Četojevića.



Janko Tipsarević ispao je u drugom kolu od Fernanda Verdaska iako je imao tri meč lopte, a Viktor Troicki predao je meč osmine finala Đokoviću posle jednog seta.

Jelena Janković i Ana Ivanović nisu uspele da doguraju do druge nedelje takmičenja u Melburnu, a Bojana Jovanovski ispala je u drugom kolu od Zvonarjove.

Na Australijan openu pažnju na sebe skrenuli su neki novi klinci, a detaljnije smo analizirali igru Aleksandra Dolgopolova, Miloša Raonića i Bernarda Tomića.

U ženskoj konkurenciji Belgijanka Kim Klajsters osvojila je svoju prvu titulu u Melburnu, a Karolina Voznijacki ponovo je ostala bez Grend slem titule.

Posle brojnih peripetija i međusobnih optužbi Slobodan Živojinović ostao je na čelu Teniskog saveza Srbije.
U nedelji posle Australijan opena, koja najboljim teniserima služi za odmor, odigrana su tri turnira – Ivan Dodig trijumfovao je u Zagrebu, Kevin Anderson je osvojio ’prvenac’ baš u rodnom Johanesburgu, a najbolji u Santijagu bio je Španac Tomi Robredo.

U ženskoj konkurenciji prve nedelje februara igran je FED kup, a Srbija je dobila Kanadu sa 3:2.

Naredne sedmice Robin Soderling odbranio je titulu u Roterdamu, Nikolas Almagro bio je najbolji na Brazil openu, a Miloš Raonić potvrdio je potencijal titulom u San Hozeu, prvom u karijeri.

Uprkos mogućnosti da Rolan Garos bude premešten, drugi Grend slem turnir u sezoni ostao je na istom mestu, odlučila je Francuska teniska federacija.
Levoruka Petra Kvitova pobedila je Kim Klajsters u finalu turnira u Parizu, a najbolja u Pataji bila je Danijela Hantuhova.

Robin Soderling nastavio je sa sjajnim igrama, pošto je slavio u Marselju, Endi Rodik je u Memfisu u finalu zaustavio Miloša Raonića, a najbolji u Buenos Ajresu bio je Nikolas Almagro.

Karolina Voznijacki osvojila je titulu u Dubaiju, a u Memfisu je isto pošlo za rukom Magdaleni Ribarikovoj.

Povratnik Huan Martin del Potro savladao je Janka Tipsarevića u finalu turnira u Delrej Biču, a David Ferer je u Akapulku uzeo 11. trofej u karijeri. Novak Đoković je do treće uzastopne titule u Dubaiju došao pobedom nad Rodžerom Federerom.

Vera Zvonarjova je pobedom u Dohi prekinula dug period bez titule, a najbolja u Akapulku bila je Žisela Dulko.

Mart

Ivo Karlović je u Dejvis kup meču sa Nemačkom odservirao najbrži servis u istoriji, a Srbija je eliminisala Indiju u Novom Sadu sa 4:1.

U Kuala Lumpuru Jelena Dokić je posle devet godina došla do trofeja, a Anastasija Pavljučenkova dobila je Jelenu Janković u meču za titulu u Montereju.

Neverovatna serija pobeda Novaka Đokovića nastavljena je i u Indijan Velsu trijumfom nad Nadalom u finalu, a francuski „L’Ekip“ već tada je naslutio šta će se događati do kraja godine.



U ženskoj konkurenciji slavila je Karolina Voznijacki, pobedom nad Marion Bartoli u finalu.

April

Završnica turnira u Majamiju, ’petog Grend slema’, odigrana je početkom aprila, a u ženskoj konkurenciji Viktorija Azarenka dobila je u finalu Mariju Šarapovu.

Novak Đoković je nastavljao da seje strah ATP turom – u Majamiju je ponovo savladao Nadala u finalu i zabeležio je 24. uzastopnu pobedu od početka sezone.



Inostrani mediji utrkivali su se u pohvalama Novaku, a „Vašington post“ konstatovao je da je vreme da „svet nauči srpski jezik“. Kolumnista hrvatskog „Jutarnjeg lista“ Boris Dežulović napisao je zanimljivu kolumnu o Đokoviću, a Novak je najavio da će pobediti Nadala i na šljaci.

Viktorija Azarenka i Karolina Voznijacki osvojile su titule u Marbelji i Čarlstonu, Rajan Sviting bio je najbolji u Hjustonu, a Pablo Anduhar u Kazablanci.

Đoković je rešio da propusti turnir u Monte Karlu, a u Kneževini je sedmi put uzastopno slavio Rafael Nadal.

Srpska FED kup reprezentacija plasirala se u Svetsku grupu pobedivši Slovačku u Bratislavi sa 3:2.
Ana Ivanović podsetila se trijumfa na Rolan Garosu 2008. godine, a Nadal je 500. pobedom u karijeri ušao u finale turnira u Barseloni. Dan kasnije Rafael Nadal osvojio je titulu u Kataloniji.

Julija Gerges pobedila je Voznijacki u finalu turnira u Štutgartu, a najbolja u Fesu bila je Italijanka Alberta Brijanti.

Krajem aprila obeleženo je 18 godina od napada na Moniku Seleš u Hamburgu.

Maj

Početkom maja Novak Đoković osvojio je titulu na Srbija openu, Huan Martin del Potro bio je najbolji u Eštorilu, a Nikolaj Davidenko je u Minhenu došao do 21. trofeja u karijeri.

Anabel Medina-Gariges pobedila je u Eštorilu, a Roberta Vinči bila je najbolja u Barseloni.

Svoj fantastični niz Novak Đoković nastavio je trijumfom u Madridu, pošto je i u trećem uzastopnom finalu pobedio Rafaela Nadala. Posle tog meča analizirali smo faktore koji su doprineli da Novak pobedi Nadala na šljaci.



Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra ostali su bez titule u prestonici Španije, a u ženkoj konkurenciji najbolja je bila Petra Kvitova.
Sedmi uzastopni trofej u sezoni Novak Đoković osvojio je u Rimu, ’žrtva’ je ponovo bio Rafael Nadal, a strani mediji konstatovali su da Novak postaje „noćna mora“ za Nadala. To je bio Novakov 37. turnir u nizu i povod za rekapitulaciju dotadašnjih uspeha.

Deca iz sela Prilužje kod Vučitrna na Kosovu i Metohiji spremila su Đokoviću zastavu Srbije dugu 50 i široku pet metara. Posle Rima, a pre Rolan Garosa, još jednom smo analizirali Đokovićevu igru.



Titulu u ženskoj konkurenciji osvojila je Marija Šarapova pobedom nad Samantom Stosur.

Reprezentacija Srbije nije uspela da se plasira u finale Svetskog kupa u Diseldorfu, a ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić izabran je za predsednika Udruženja teniskih profesionalaca Srbije (UTPS).

Trofej u Strazburu osvojila je Andrea Petković, a pobednica u Briselu bila je Karolina Voznijacki. Titulu u Nici osvojio je Nikolas Almagro.

Jun

Početkom juna došao je kraju niz Novaka Đokovića od 42 uzastopne pobede od početka sezone. Bolji od srpskog tenisera u polufinalu Rolan Garosa bio je Rodžer Federer.



Posle poraza Novak je izjavio da je razočaran, ali da neće žaliti, a ubrzo je otkazao učešće na Kvinsu.

U finalu je Rafael Nadal dobio Federera za svoju desetu Grend slem titulu, a u ženskoj konkurenciji Kineskinja Na Li savladala je Frančesku Skjavone u finalu.



Triijumf Li u Parizu izazvao je oduševljenje širom Azije, čak i u zemljama u kojima tenis nije među najpopularnijim sportovima.

Nenad Zimonjić zaustavljen je u finalu u miksu sa Katarinom Srebotnik, a u dublu sa Ljodrom poražen je u polufinalu.

Janko Tipsarević izgubio je od Federera u trećoj rundi, a Viktor Troicki prvi put u karijeri plasirao se u osminu finala nekog od Grend slem turnira.
Međutim, tamo je ispustio dva seta prednosti u duelu sa Endijem Marijem, kao i brejk viška u odlučujućem setu.

Jelena Janković ispala je u četvrtom kolu od Anastasije Pavljučenkove, a Ana Ivanović je već u prvoj rundi poražena od Šveđanke Johane Larson. Na početku je eliminisana i Bojana Jovanovski, od koje je bolja bila Andrea Petković.

Tokom Rolan Garosa zbog pokušaja nameštanja mečeva doživotno je suspendovan Austrijanac Danijel Kelerer, popularan pod nadimkom „Ludi Deni“.

Teniseri su se potom preselili na travnatu podlogu, a sredinom juna dogodio se incident, kada hrvatska policija nije dozvolila ulazak u Dubrovnik jahti "Dijana" u vlasništvu porodice Novaka Đokovića.

Teniski savez Srbije i američka menadžerska kuća IMG nastavili su saradnju.
Endi Mari pobedio je Žo-Vilfreda Congu u finalu Kvinsa, a titulu u Haleu osvojio je Filip Kolšrajber. U Kopenhagenu je najbolja bila Karolina Voznijacki, a trofej u Birmingemu uzela je Nemica Sabina Lisicki.

Andreas Sepi pobedio je Janka Tipsarevića u finalu turnira u Istbornu, tj. srpski teniser predao je meč zbog povrede u trenutku kada je gubio sa 5:3 u trećem setu. U ženskoj konkurenciji slavila je Marion Bartoli, a titule u Hertogenbošu uzeli su Dmitrij Tursunov i Roberta Vinči.

Legendarni Pit Sampras izjavio je da je Novak Đoković postao veliki igrač, što će Srbin i dokazati na Vimbldonu.

Jul

Pobedom nad Congom u polufinalu Vimbldona Novak Đoković postao je prvi teniser na svetu, a inostrani mediji bučno su ispratili ustoličenje novog kralja.

Dva dana kasnije Đoković je trijumfom nad Rafaelom Nadalom osvojio svoju treću Grend slem titulu. Boris Beker rekao je da Đoković „poseduje“ Nadala, a svetski mediji opširno su se bavili Đokovićem i posle finala.



Đoković je u izjavi za B92 poručio svojim navijačima da slave, a u Beogradu mu je 100 hiljada ljudi priredilo spektakularan doček ispred Narodne skupštine Srbije.

Novakov istorijiski uspeh analizirali smo u temi „Kako je san postao stvarnost?“

Najveće iznenađenje bio je mladi Bernard Tomić, koga je tek u četvrtfinalu zaustavio Đoković.
Srpske teniserke nisu oduševile na Vimbldonu – Jelena Janković i Bojana Jovanovski eliminisane su već u prvom kolu, a Ana Ivanović je u trećoj rundi izgubila od Petre Cetkovske.

Titulu je osvojila Petra Kvitova briljantom igrom i pobedom nad Marijom Šarapovom u finalu.



Janko Tipsarević zbog povrede je predao meč prvog kola Ivu Karloviću, a Viktor Troicki izgubio je od Jen-Hsuna Lua u drugoj rundi. Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra ispali su u polufinalu dublova.

Usledio je nastavak takmičenja u Dejvis kupu, a Srbija se plasirala u polufinale pobedom nad Švedskom. Žrebom je odlučeno da srpski FED kup tim 2012. igra prvo kolo sa Belgijom u gostima.
Trofej u Njuportu osvojio je Džon Izner, Robin Soderling trijumfovao je u Baštadu, a najbolji u Štutgartu bio je Huan Karlos Ferero. Marija Hose Martines Sančes bila je prva u Bad Gaštejnu, dok je Anabel Medina-Gariges slavila u Palermu.

Roberta Vinči uzela je titulu u Budimpešti, Gael Monfis razišao se sa trenerom Rašidom, a Andre Agasi primljen je u „Kuću slavnih“. Žil Simon osvojio je titulu u Hamburgu, Mardi Fiš odbranio je trofej u Atlanti, a teniseri Crvene zvezde postali su šampioni Srbije.

Ustavni sud Srbije proglasio je neustavnim jedan član statuta TS Srbije na izbornoj skupštini 25. januara, a TSS je odgovorio na optužbe.

Aleksandr Dolgopolov savladao je Marina Čilića u finalu turnira u Umagu, a titula u Gštadu pripala je Špancu Marselu Granoljersu.

Avgust



Početkom avgusta počeo je da radi B92 specijal „Tenis Masters 2011“, u kojem smo do kraja godine imali brojne zanimljive sadržaje.

Na samom početku specijala bavili smo se povratkom Huana Martina del Potra posle povrede, kao i večitim pitanjem „Federer ili Nadal?“. Takođe, analizirali smo postoji li „velika četvorka“ svetskog tenisa i još mnogo toga.

Serena Vilijams se titulom u Stenfordu vratila među prvih 100 na svetu, a Marija Šarapova ponovo je bila prva na Forbsovoj listi najplaćenijih sportistkinja.

Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra u Vašingtonu su osvojili prvu zajedničku titulu, a Robin Hase slavio je u Kicbilu.

Novak Đoković dobio je nagradu od ATP-ja za prvo mesto na svetu, a srpski teniser je trijumfom u Montrealu ušao u istoriju kao prvi igrač koji je u jednoj sezoni osvojio pet turnira iz Masters serije.
Zimonjić i Ljodra osvojili su trofej i u Montrealu, a Janko Tipsarević ispao je u polufinalu od Mardija Fiša. Serena Vilijams bila je najbolja na Rodžers kupu u ženskoj konkurenciji, koji se igrao u Torontu.

Naredne nedelje Novak Đoković je predao finale Sinsinatija Endiju Mariju, a u finalu je zaustavljena i Jelena Janković, kao i dubl Zimonjć/Ljodra.

Skupština Teniskog saveza Srbije usvojila je odluku da se ispravi član 37 Statuta, koji nije bio u skladu sa Ustavom Srbije.

Miloš Raonić objavio je da će propustiti i US open jer se oporavlja od povrede, a Mardi Fiš je bio pobednik US open serije. Džon Izner slavio je u Vinston-Sejlemu, u Nju Hejvnu najbolja je bila Karolina Voznijacki, a Sabina Lisicki bila je šampionka u Dalasu.

Septembar

Novak Đoković nije prestajao da hara teniskim svetom. Osvojio je i US open, pošto je u finalu pobedio Rafaela Nadala sa 3-1 u setovima. Strani mediji potom su skoro jednoglasno konstatovali da Novaku nema ravnog.



Legenda svetskog tenisa Džon Mekinro rekao je da je Đoković posle Vimbldona podigao tenis na neki novi nivo, a komentator Evrosporta Sajmon Rid proglasio ga je najboljim u istoriji.

Takođe, posle US opena mogli ste da pročitate i našu analizu Novakove igre, kao i Đokovićev intervju za B92.

Prema rezultatima brojnih anketa, najbolji meč u sezoni dogodio se u polufinalu, kada je Đoković u duelu sa Rodžerom Federerom preokrenuo posle 0-2 u setovima, spasao dve uzastopne meč lopte i došao do pobede.
Prvu od dve meč lopte Đoković je spasao spektakularnim riternom, o kojem su svi govorili danima. Posle meča Novak je izjavio da mu je to najveći trijumf u karijeri, a Federer je rekao da smatra da je pobeda trebalo da pripadne njemu.



Zavidan uspeh u Njujorku postigao je i Janko Tipsarević, koji se prvi put plasirao u četvrtfinale nekog od GS turnira, ali bio je primoran da preda meč Đokoviću zbog povrede.

Viktor Troicki razočarao je porazom u prvom kolu od Alehandra Falje, a Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra izgubili su u trećoj rundi.

Jelena Janković ispala je u trećem kolu od Anastasije Pavljučenkove, bolja od Ane Ivanović u osmini finala bila je Serena Vilijams, a mlađa Vilijamsova izbacila je na startu i Bojanu Jovanovski.

Obelodanjeno je da Venus Vilijams boluje od “sindroma Sjegren”, a titulu u ženskoj konkurenciji osvojila je Australijanka Samanta Stosur.

US open su, između ostalog, obeležile i brojne predaje mečeva, a Robin Soderling objavio je da ima mononukleozu.
Nakon Njujorka usledilo je polufinale Dejvis kupa sa Argentinom, a ‘gaučosi’ su prošli u finale Đokovićevom predajom Del Potru.

Barbora Zahlavova-Stricova trijumfovala je u Kvebek Sitiju, a najbolja u Taškentu bila je Ksenija Pervak. Žo-Vilfed Conga je u Mecu osvojio prvi turnir posle skoro dve godine, a Florijan Majer je u Bukureštu uzeo prvi trofej u karijeri.

Pobednica u Seulu bila je Marija Hose Martines Sančes, a u Gvangdžou najbolja je bila Šenel Šipers.

Jelena Dokić vratila se u očevu kuću u Srbiju, a Damir Dokić izjavio je da nikada nije bio srećniji.

Oktobar

Početkom oktobra Janko Tipsarević osvojio je prvu titulu u karijeri, pošto je u finalu turnira u Kuala Lumpuru dobio Markos Bagdatisa.



Janko je posle finala izjavio da mu je sledeći cilj plasman u Top 10, a ženski turnir u Tokiju osvojila je Agnješka Radvanjska.

Endi Mari je trofejom u Bangkoku započeo uspešnu turneju po Aziji, David Savić doživotno je suspendovan, a Dinara Safina najavila je da će uskoro završiti karijeru.

Radvanjska i Mari nastavili su sa odličnim igrama – Poljakinja je slavila u Pekingu, a Škot je bio najbolji u Tokiju. Šampion u Pekingu u muškoj konkurenciji bio je Tomaš Berdih.
Endi Mari je u Šangaju osvojio treći uzastopni trofej, a Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra zaustavljeni su u finalu. Petra Kvitova osvojila je trofej u Lincu, a najbolja u Osaki bila je Marion Bartoli.

Janko Tipsarević u Moskvi je osvojio i drugu titulu, pošto je u srpskom finalu savladao Viktora Troickog. Posle titule, Janko se zahvalio svima koji su verovali u njega.

U ženskoj konkurenciji u Moskvi slavila je Dominika Cibulkova, a Viktorija Azarenka bila je najbolja u Luksemburgu. Titulu u Stokholmu uzeo je Francuz Gael Monfis.

Janko Tipsarević nije uspeo da osvoji treću titulu u nizu, pošto je u finalu Sankt Peterburga izgubio od Marina Čilića. Dušan Lajović na istom turniru stigao je do četvrtfinala, a najbolji u Beču bio je Žo-Vilfed Conga.

Novak Đoković okončao je šestonedeljnu pauzu pred turnir u Bazelu, a Petra Kvitova osvojila je završni WTA turnir u Istanbulu.

Novembar

Nenad Zimonjić i Mikael Ljodra osvojili su turnir u Bazelu, a Rodžer Federer je u singlu došao do pete titule u rodnom gradu.

Marsel Granoljers bio je najbolji u Valensiji, a Ana Ivanović slavila je na Baliju. Ana je potom izjavila da može ponovo da uđe u Top 10.

Žensko tenisko udruženje (WTA) proglasilo je Petru Kvitovu najboljom teniserkom u 2011. godini, a Češka je sa njom na čelu osvojila FED kup.

Posle ispadanja u polufinalu Bazela, Novak Đoković zbog povrede se povukao sa turnira iz Parizu pred četvrtfinalni meč sa Congom. Usledile su prozivke stranih medija da je Novak u prestonici Francuske igrao jedino zbog novčanog bonusa, a Đoković je izjavio da su ga prethodnih nedelja pratile brojne izmišljotine.
Rodžer Federer nastavio je sa sjajnim igrama i osvojio je titulu u Parizu, a potom je izjavio da Novak deluje malo umorno.

Janko Tipsarević zvanično je dobio status rezerve za završni Masters u sezoni. Na Mastersu u Londonu Đoković je dobio Berdiha, a zatim je izgubio od Davida Ferera i Tipsarevića. Posle toga je Novak izjavio da mu nedostaje glad za pobedama.

Tipsarevič je odlično iskoristio priliku nakon povrede i odustajanja Endija Marija – nesrećno je izgubio od Berdiha i dobio je Đokovića. Zimonjić i Ljodra takođe su ispali u grupi.

Federer je pobedom nad Congom u finalu osvojio 70. titulu u karijeri, a mi smo posle Mastersa analizirali igru svih učesnika.

Kao što je bilo najavljeno, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić 24. novembra zvanično je postao predsednik Teniskog saveza Srbije.

Decembar

Pobedom Rafaela Nadala nad Huanom Martinom del Potrom Španija je osvojila Dejvis kup peti put u istoriji. Uprkos titulu, Albert Kosta podneo je ostavku na mesto selektora.

Posle Asocijacije teniskih profesionalaca (ATP), Novaka Đokovića je za najboljeg tenisera u 2011. proglasila i Međunarodna teniska federacija (ITF).

Časopis “GQ” dodelio je Đokoviću priznanje za “asa godine”, a srpski teniser je u 2011. zaradio neverovatnih 11 mliona dolara.

Đoković je igrao i dva najbolja meča na turnirima u organizaciji ATP-ja, a bio je učesnik i u oba najbolja meča sezone na Grend slem turnirima.

Kolumnista portala tennis.com Stiv Tignor je nedavno sezonu koju je odigrao Novak Đoković u 2011. godini proglasio za treću najbolju u Open eri. Isti autor smatra da je Janko Tipsarević teniser koji je najviše napredovao u prethodnoj godini.