петак, 30. август 2013.
уторак, 27. август 2013.
Bubrezi su centar našeg tela
http://prirodni-lijekovi.blogspot.com/2013/08/bubrezi-su-centar-naseg-tela.html
Ako primeti da ima tanušan glas, lekaru je jasno da je pacijentu energija pluća na niskom nivou. Crvene oči mu ukazuju na vatru iz jetre, a žutilo u licu na nedostatak krvi i energije slezine. Ako žena ne može da ostane u drugom stanju, procenjuje se energija levog i desnog bubrega.
Prema kineskoj medicini, osnovni uzrok bolesti su emocije, a svaki organ ima svoju emociju. Za pluća se vezuje tuga, za jetru bes, za bubrege strah, za želudac briga. Svaki organ ima i svoj ukus. Pluća vole začinjeno i ljuto, jetra kiselo, slezina slatko, a bubrezi slano. Organi, smatraju kineski lekari, imaju i svoj energetski pravac.
Energija se naziva či i zavisi od krvi, pa lekari kineske medicine kažu da je krv majka energije, a energija gazda krvi.
PROLEĆE JE VREME JETRE
– Bubrezi su u kineskoj medicini jedan od najvažnijih organa jer predstavljaju osnovu jina i janga i jedan su od važnih energetskih centara našeg tela. Vezani su za koštano-zglobni sistem, sluh i strahove. Lečenjem bubrega utičete na sve ove sisteme. Jetra je vezana za krv, u njoj se krv skladišti i uglavnom se uvek tretira kod poremećaja menstrualnog ciklusa kod žena – objašnjava dr Ana Žikić, lekar tradicionalne kineske medicine i saradnik u ordinaciji „Holitimed“.
Kako u kineskoj medicini svakom godišnjem dobu odgovara po jedan organ, element i pokret u prirodi, tako su za proleće vezani jetra, drvo i vetar.
– U jetri živi vetar, a on se ponekad ispoljava u obliku svraba, glavobolje, vrtoglavice. Jedna od najznačajnijih funkcija jetre jeste obezbeđivanje nesmetanog protoka energije kroz naše telo, ali i protoka misli. Ako je jetra u harmoniji, ne bi trebalo da ima stresa i pritiska. Ljudi sa zdravom jetrom su smireni, vrlo lako donose odluke i dobri su lideri. Ako je jetra u stanju stagnacije, opstrukcije ili u njoj postoji vatra (jedan od sindroma u kineskoj medicini), otežan je protok energije kroz jetru, ali i kroz telo, što se manifestuje kao niz fizičkih i emocionalnih problema – navodi dr Ana Žikić.
Naša sagovornica kaže da su neki od prvih znakova disharmonije jetre vezani s ljutnjom, besom, ohološću, ozlojeđenošću, tvrdoglavošću, nasiljem... Ako te emocije nisu iskazane, uz mogućnost promene, onda one mogu dovesti do depresije ili čestih promena raspoloženja. Postoji i niz fizičkih simptoma koji ukazuju na disharmoniju jetre.
– Najčešći simptomi tog sindroma su menstrualni problemi, umor, tenzije, ukočenost tela, bol ispod rebarnog luka, alergija.
Šta sve obuhvata tradicionalna kineska medicina
Akupunkturu: to je drevni kineski način lečenja pomoću iglica koje uspostavljaju balans u našem organizmu, leče ga i podmlađuju
Moksibustiju: podrazumeva zagrevanje akupunkturnih tačaka zapaljenim štapićima mokše. Štapići mokše napravljeni su od mlevene, pa presovane pelinove vune
Kinesku fitoterapiju:umesto usredsređivanja na bolest koju neka biljka može da leči, Kinezi razmatraju njene ukupne efekte na telo. Na primer, da li ona zagreva telo? Da li izaziva znojenje i slično
Tuinu: vrsta kineske masaže gde se tačno utvrđenim pokretima radi stimulacija akupunkturnih tačaka. Time se uspostavlja protok energije
Dijetologiju: prepisivanje određenog načina ishrane prema konstituciji pacijenta
Či gong: drevna kineska veština gde se skladom pokreta i disanja postiže balans uma i tela
Akupunkturu: to je drevni kineski način lečenja pomoću iglica koje uspostavljaju balans u našem organizmu, leče ga i podmlađuju
Moksibustiju: podrazumeva zagrevanje akupunkturnih tačaka zapaljenim štapićima mokše. Štapići mokše napravljeni su od mlevene, pa presovane pelinove vune
Kinesku fitoterapiju:umesto usredsređivanja na bolest koju neka biljka može da leči, Kinezi razmatraju njene ukupne efekte na telo. Na primer, da li ona zagreva telo? Da li izaziva znojenje i slično
Tuinu: vrsta kineske masaže gde se tačno utvrđenim pokretima radi stimulacija akupunkturnih tačaka. Time se uspostavlja protok energije
Dijetologiju: prepisivanje određenog načina ishrane prema konstituciji pacijenta
Či gong: drevna kineska veština gde se skladom pokreta i disanja postiže balans uma i tela
Tokom viševekovne primene tradicionalna kineska medicina razvila se u jedinstven i integralni medicinski sistem. Zbog visoke efektivnosti i mogućnosti prevencije oboljenja, ravnopravno deli mesto sa zapadnom medicinom u kineskom sistemu zdravstvene zaštite, ali se s velikim uspehom primenjuje svuda u svetu.
Kineska medicina je spoj zajedničke primene brojnih tehnika i teorijskih postavki čiji su koreni u drevnoj kineskoj filozofiji –taoizmu. U osnovi ovog učenja je usklađenost čoveka s prirodom.
– Postoji izreka da je čovek nalik mikrokosmosu u okviru makrokosmosa, i da su procesi koji se dešavaju u našem telu pod uticajem istih sila koje vladaju univerzumom. Zato je jako bitno da čovek uskladi svoj način života, ishrane i ponašanja s prirodom, s godišnjim dobima – kaže dr Ana Žikić.
RAVNOTEŽA PET ELEMENATA
Dva osnovna koncepta tradicionalne kineske medicine su holistički, celovit pristup pacijentu, i određivanje tretmana koji je baziran na diferencijaciji simptoma. Lekar kineske medicine pacijentu će postaviti pitanje o njegovoj konstituciji, načinu života i fizičkim simptomima.
– Jedno od najvažnijih pravila kineske medicine jeste – lečiti uzrok, a ne samo posledice oboljenja. Zato ponekad ovaj način lečenja zahteva vreme, ali i potpunu promenu ranijeg načina života – ističe naša sagovornica.
Osnovne teorije na kojima je bazirana kineska medicina su: teorija jina i janga, čija i krvi, teorija pet elemenata, sistem meridijana i kolaterala.
Osnovne celine koju ona obuhvata su: akupunktura i moksibustija, kineska fitoterapija, tuina (kineska masaža), dijetologija ( principi ishrane) i či gong, drevna kineska veština gde se skladom pokreta i disanja postiže balans uma i tela).
Recimo, teorija „Pet elemenata“ je škola kineske medicine koja se najviše praktikuje u Americi. Lekari ove škole postavljaju dijagnozu utvrđujući u kojem odnosu se u pacijentovom telu nalaze osnovni elementi, zemlja, vatra, voda, vazduh i metal. Oni smatraju da se zdravlje vraća ako se ponovo uspostavi ravnoteža ovih elemenata.
понедељак, 26. август 2013.
недеља, 25. август 2013.
уторак, 20. август 2013.
субота, 17. август 2013.
среда, 14. август 2013.
недеља, 11. август 2013.
четвртак, 8. август 2013.
уторак, 6. август 2013.
понедељак, 5. август 2013.
недеља, 4. август 2013.
петак, 2. август 2013.
четвртак, 1. август 2013.
Emina
http://www.avlija.me/poezija/aleksa-santic-emina
Prije 110 godina mostarski pjesnik Aleksa Šantić napisao je pjesmu Emina inspirisan mostarkom Eminom Sefić koja se isticala ljepotom, karakterističnim blagim osmjehom i vedrinom. Bila je plemenita, jednostavna i skromna. Ni sa čim nije pokazivala niti isticala da je iz imućne porodice starog hafiza.
Šantić sa Eminom nikada nije uspio progovoriti jednu jedinu riječ jer po tadašnjim običajima, djevojka nije smjela pogledati muškarca a kamoli s njim stupiti u razgovor. Lijepa Emina se sjećala Šantića: „Sretala sam ga često, kad bih išla u mekteb, u školu, jal’ na česmu. Riječi razmjenili nikad nismo. Viđala bih ga izdaleka, skockan kao da je sad iz Beča došao. Najviše se cipela sjećam. Uvijek uglancane, sjaje, a po njima pale pantale, porezati bi se mogao kako su opeglane…” (Mostarenje, Mišo Marić).
Navodno je Eminin otac, čim je primijetio da se momci sve više za nju interesuju, naredio da odmah počne nositi feredžu kad izlazi van iz kuće i avlije. Nedugo je lijepu Eminu stari hafiz udao za bogatog trgovca Avdagu Koludera koga prije braka nije ni vidjela niti su je roditelji pitali za pristanak. Na sreću Eminin brak je bio srećan. Danas su Eminini potomci rasuti po svijetu a neki još uvijek žive u Mostaru i u Sarajevu.
Lijepa Emina je umrla 1960. godine. Od njene velike ljepote ostale su uspomene i sjećanja kao i pjesma za sva vremena. Mostarka iz Donje mahale, Sevda Katica, je dopjevala a Mostarac Himzo Polovina otpjevao: Umro stari pjesnik, umrla Emina, / Ostala je pusta bašta od jasmina. / Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, / Pjesma o Emini nikad umrijet neće.
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće…
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!…
1903.
Prije 110 godina mostarski pjesnik Aleksa Šantić napisao je pjesmu Emina inspirisan mostarkom Eminom Sefić koja se isticala ljepotom, karakterističnim blagim osmjehom i vedrinom. Bila je plemenita, jednostavna i skromna. Ni sa čim nije pokazivala niti isticala da je iz imućne porodice starog hafiza.
Šantić sa Eminom nikada nije uspio progovoriti jednu jedinu riječ jer po tadašnjim običajima, djevojka nije smjela pogledati muškarca a kamoli s njim stupiti u razgovor. Lijepa Emina se sjećala Šantića: „Sretala sam ga često, kad bih išla u mekteb, u školu, jal’ na česmu. Riječi razmjenili nikad nismo. Viđala bih ga izdaleka, skockan kao da je sad iz Beča došao. Najviše se cipela sjećam. Uvijek uglancane, sjaje, a po njima pale pantale, porezati bi se mogao kako su opeglane…” (Mostarenje, Mišo Marić).
Navodno je Eminin otac, čim je primijetio da se momci sve više za nju interesuju, naredio da odmah počne nositi feredžu kad izlazi van iz kuće i avlije. Nedugo je lijepu Eminu stari hafiz udao za bogatog trgovca Avdagu Koludera koga prije braka nije ni vidjela niti su je roditelji pitali za pristanak. Na sreću Eminin brak je bio srećan. Danas su Eminini potomci rasuti po svijetu a neki još uvijek žive u Mostaru i u Sarajevu.
Lijepa Emina je umrla 1960. godine. Od njene velike ljepote ostale su uspomene i sjećanja kao i pjesma za sva vremena. Mostarka iz Donje mahale, Sevda Katica, je dopjevala a Mostarac Himzo Polovina otpjevao: Umro stari pjesnik, umrla Emina, / Ostala je pusta bašta od jasmina. / Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, / Pjesma o Emini nikad umrijet neće.
EMINA
.
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće…
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!…
1903.
Пријавите се на:
Постови (Atom)