субота, 30. јул 2011.

BASARA: Famozno - Usual suspects


Usual suspects

ZNA SE, CENJENI PUBLIKUME, DA NA SEVERU KOSOVA VEDRE I OBLAČE KOŠTUNIČINI KADROVI, SKUPA SA UDBAŠIMA

E, cenjeni publikume, situacija se opet usložnjava. Ispao belaj na kosovskim graničnim prelazima. Podizale se barikade, pucalo se s obe strane i taman da se postigne nekakav dogovor, da stvar legne, da se glave ne gube uludo, eto ti nekoliko desetina „spontano organizovanih mladića srpske nacionalnosti“ koji su opet zapalili pograničnu trafiku i na kraju je sravnili sa zemljom pomoću buldožera koji se spontano našao na licu mesta.
 Onda su na isto to mesto stigli američki askeri i oklopni transporteri i situacija se, bar privremeno, smirila. Srpski „heroji“ znaju da su Ameri laki na obaraču. Hoću da kažem: nema ono tri put stoj pucam.
Naš Gospodar, inače čovek od reči i principa, oštro se usprotivio nasilju i paljevini. Zakukao kako maskirani mladići ne brane ni Kosovo ni Srbiju. Svaka mu je ko vladičina. Ama, neće biti da Gospodar ne zna šta su to usual suspects. Sad ću ja malo da se bavim policajnim poslom. Usual suspects su, dame i gospodo, kriminalne dame i ista takva gospoda koja ponavljaju određena krivična dela, pa zaptije - kad se nešto tako dogodi - njih prve apse, stavljaju im muda u procep i tek kada pruže čvrst alibi, istragu usmeravaju na druge koloseke. Svi mi znamo ko je ovde usual suspect kada su paljevine u pitanju. Da ne tajim - to je Koštunica dr Vojislav, eminentni palikuća kome doktorat ne dozvoljava da lično uždijeva mrske ambasade, pa šalje podmladak da to umesto njega obave. A sad, ako neko od omladinaca strada, to je cena slobode. Čak i veoma mala. Ako imamo na umu koliko su akademici-bosančerosi bili spremni da žrtvuju na oltar Velike Srbije.
Zna se, cenjeni publikume, da na severu Kosova vedre i oblače Koštuničini kadrovi, skupa sa udbašima, kojima je doktor Koštunica takođe blizak. Zna se, takođe, da kod doktora nema insubordinacije. Nema u toj sekti nikakve spontanosti, u to još veruju samo naivni (ili potkupljeni) novinari i izveštači. Jok more, sva naređenja dolaze iz oberkommando u Pariskoj. Pa ako bolećivi Gospodar Tadić ima nameru da Srbiju ne uvuče u još jedan moronski rat, moj mu je savet da odgovarajućim službama naloži da navataju Čitluk Sahibiju i da mu promptno stave muda u procep. Tvrd mu stojim da će svašta saznati jer je u čaršiji poznato da Sahibija ima jako nisku toleranciju na patnju. Može biti da bi Gospodar i učinio tako, ali mu ne da čaršija. Tome bi se jako usprotivili kućni prijatelji, masni lažovi i lažni disidenti, seratori i dramoseri, pa se Gospodar, u hamletovskoj dilemi, uzdržava od bilo kakve akcije. Ne znam baš da li mu je to pametno. Doktorovi spontani mladići su mu onomad zapalili stranački čardak. Ne znam šta će ih sprečiti da - kada dođe vreme - spale i njega lično.


петак, 29. јул 2011.

Le Cinema Sheena

Vlada Divljan - Nebeska tema

VREME JE - VLADA DIVLJAN

Massimo - Tatoo

DORICA Leiner + Hrnjak

Hor Kolibri - Devojko Mala

Djordje Marjanović - Devojko mala

Idoli - Devojko mala

IDOLI 'Zašto su danas devojke ljute' @ Zagreb 1981

LE CINEMA & MIRA FURLAN 'Be my baby' @ Zagreb 1986

HAUSTOR 'Ja želim' @ Beograd 1985

LJETNO KINO feat.BORIS LEINER & RAMBO AMADEUS Mala noćna regata Postira ...

Leiner-Vrela

понедељак, 25. јул 2011.

Jugoslavija kakvu zelim da je pamtim

Delca - Tako Tako Mala_xvid.avi

U Skripcu - Nove Godine - originalni spot iz 1983. godine

Delca & Sklekovi - Hajde Lagano

Preminuo Milan Delčić Delča



Posle nekoliko godina borbe sa rakom, sinoć je u Beogradu u bolnici preminuo muzičar i konceptualni umetnik Milan Delčić Delča u 51 godini. 
 
 

Milan Delčić Delča pojavio se na umetničkoj sceni osamdesetih godina sa grupom „U škripcu” koja je za kratko vreme postala popularna na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije. Bend su činili klavijaturista Zoran Vulović Vule, pevač Milan Delčić Delča, Aleksandar Vasiljević Vasa, Aleksandar Lukić Luka i Miloš Obrenović. Prve snimke, pesme „Proleće” i „Pamflex dom” objavili su na albumu „ARA” („Jugoton”, 1981) koji je okupio sastave druge generacije beogradskog novog talasa.

Milan Delčić je kao pravi novotalasni multimedijalni i višetalentovani umetnik osmislio koncept „pamfleks” firme koja reklamira izmišljene proizvode. Njegov debi album nosio je naziv „Godine ljubavi”. Međutim, pravi uspeh dolazi sa albumom „O je” koji su snimili 1983. godine za „Jugoton” sa predivnim omotom koji su uradili „Aux maniere”.
Decembra 1983. za novogodišnje praznike, tempiraju mini LP „Nove godine” za koji je omot uradio dizajner Mirko llić. Bend se gasi 1987. godine po objavljivanju albuma „U škripcu”. Potom Delča nastavlja solo karijeru.
 
Snimio je nekoliko zapaženih solo albuma - „Izgleda da mi smo sami”, „Delča i sklekovi”, „S jezikom u usta” na kojima je koketirao sa tehno muzikom.
Uz muzičku karijeru Delčić se bavio i pisanjem za pozorište, napisao je i režirao storiju „Lepe, čiste, dobre” u omnibusu „Beogradske priče”, a radio je kao dramaturg za TV seriju „Dome, slatki dome”.
 
Nedavno je objavio kompilaciju najvećih hitova.





Deset najviših građevina u Srbiji



Po izboru arhitekte Milene Obradović najviši su Avalski toranj, pilon mosta preko Ade Ciganlije, Poslovni centar "Ušće", kula "Geneks" na Novom Beogradu, "Beograđanka", Istočna kapija "Rudo", zgrada "Ineksa", soliter "Beli dvor" u Užicu, hram Svetog Save i Gradska kuća u Subotici.


 

Avalski toranj (204,57 m)
Svako ko je iz Beograda odlazio na put kolima ili autobusom, u povratku je uvek znao da je nadomak grada kada bi ugledao Avalski toranj. Bio je i ostao reper i vodilja putnicima namernicima. Impozantna građevina, jedinstvena po mnogo čemu, jedina je u svetu imala za poprečni presek jednostrani trougao, a od svog otvaranja 1965. godine pa do rušenja u aprilu 1999. godine bila je najviša građevina na Balkanu.
U prvobitnoj izgradnji utrošeno je oko 4.000 tona armiranog betona, a pri naletima košave vrh tornja se pomerao i do 50 cm i odolevao zubu vremena. Njegova rekonstrukcija otpočela je 2005. godine i trajala je četiri godine. Svečano je otvoren 21. aprila 2010. Visina novoizgrađenog tornja je 204,57 m, a za skoro dva metra je viši od prethodnog zdanja.
 
 
Pilon mosta Ada Ciganlija (200 m)
Most je predviđen kao deo beogradskog unutrašnjeg magistralnog poluprstena i predstavlja najuzvodniji most (unutar gradskog područja) preko Save koji povezuje Blok 70 i Topčider. Ponos i veličanstvena građevina Beograda sa jedinstvenim pilonom i kosim zategama. Imaće dužinu od 929 metara, šest kolovoznih traka, dve staze za pešake i dva koloseka namenjena budućem lakom metrou. Predviđena je širina od 45,5 metara i jedan pilon visine 200 metara, sa kojeg će se pružati zatege koje drže deo gredne konstrukcije preko Save. Dužina glavnog raspona je 376 metara. Savremeno arhitektonsko rešenje bitno za budući izgled i savremeni koncept grada.
 
 

Poslovni centar Ušće (115 m)
Poslovni centar Ušće sa visinom od 115 m (sa antenom 141 m) čini najvišu zgradu u Srbiji i drugu po visini zgradu na Balkanu. Sagrađena je 1964. godine kao Palata društveno-političkih organizacija.
Nakon rekonstrukcije, zgrada je dobila dva nova sprata, tako da sada ima 25 spratova (plus dva podzemna), najviši sprat nalazi se na 115 m visine. Nekadašnju aluminijumsko-staklenu fasadu zamenila su moderna plavo-zelenkasta stakla. Zgrada danas predstavlja jednu od najlepših i najmodernijih u regionu. Snabdevena je najsavremenijom opremom urađenom po najvišim svetskim standardima. Dva novoizgrađena sprata predstavljaju najatraktivniji deo objekta jer poseduju ekskluzivni restoran, atrijum i sale iz kojih se pruža fantastičan pogled na grad.
 
 

Geneks kula Novi Beograd (115 m)
Poznatija kao zapadna gradska kapija sa svojih 115 m visine i restoranom na visini od 135m do 140 m visine, predstavlja drugu najvišu zgradu u Beogradu.
 
Ima 35 spratova i dizajnirana je 1977. godine kao projekat sa dve kule spojene visokim mostom i rotirajućim restoranom na vrhu. Proje­ktovana je kao kapija dobrodošlice za putnike koji sa zapada dolaze u Beograd i predstavlja treću po visini najvišu kulu u Istočnoj Evropi.
Nakon ulaska „Genex group“ u jednu od kula, zdanje dobija popularno ime Geneks kule, mada je njen zvaničan naziv i dalje Zapadna kapija Begrada. Druga kula je rezidencijalnog karaktera, odnosno u njoj su stanovi.
 
Opširnije u štampanom izdanju.

Amy

Riblja Corba-Rasprodaja bola

Svima koji žale Amy Winehouse, a nisu se našli da joj pomognu...
(povod da se Riblja Čorba prvi put nađe na blogu)

Ejmi Vajnhaus: Ubila se zbog neuzvraćene ljubavi?



Gordana Golubović, Foto: AFP, AP, , 25. 07. 2011. 

Odlazak britanske muzičarke mnoge je pogodila, ali, čini se, nikoga nije iznenadila. Kao da su svi, pa i njeni najbliži, očekivali brzi kraj problematične zvezde koja je dugi niz godina živela u mračnom svetu narkomanije i alkoholizma. Spekuliše se da je Ejmi zbog neuzvraćene ljubavi posegla za koktelom droga i anestetika, koji je za nju bio smrtonosan.
 
 

Ejmi Vajnhaus (27) pronađena je mrtva u svom stanu u severnom delu Londona u subotu 23. jula, oko 17 sati
"Volim da volim, ali sam u stanju i da sagorim od ljubavi. Nekad me ona pokreće, a nekada ume i da me uništi".
Ove reči Ejmi Vajnahaus možda najbolje oslikavaju njenu emotivnu prirodu i neobuzdani temperament, koji su snažno bojili njen život i muziku.
Pamtićemo je po jedinstvenom vokalu i pesmama koje zavode na prvo slušanje, ali, nažalost, i po razuzdanom životu satkanom od droge, alkohola, skandala, brunih ljubavi...  
Da li je mogla da se spreči tragična smrt ekscentrične soul i džez dive? Mnogi su mišljenja da nije, jer 
uvek je bila svesna onoga što sebi čini. Izvor problem bila je, kako je priznala u jednom intervjuu, njena nesigurnost.
- Nesigurna sam osoba. Naročito kada je reč o mom izgledu. Znam da sam muzičarka, a ne manekenka, ali ne mogu sebi da pomognem. Što imam manje samopouzdanja, to više pijem. Mnogi ljudi mojih godina planiraju budućnost, decu, a ja ločem do iznemoglosti. I moja frizura otkriva mnogo o mom psihičkom stanju. Što je perika veća, to se jadnije osećam.

"Mnogi se plaše da kažu ono što misle i zbog toga ne dobiju ono što žele. Kad sam gladna, jedem, kad sam žedna, pijem, a kad nešto mislim, to kažem glasno. Bolje je proživeti jedan život kao tigar, nego stotinu života kao ovca".



Blejk Filder povukao je Ejmi za sobom u narkomansku zavisnost
U mračni svet droge uveo ju je bivši muž Blejk Filder s kojim se venčala 2007. uprkos protivljenu porodice. Usledio je pravi sunovrat mlade pevačice. Stranice tabloida svakodnevno su bile ispunjene slikama i tekstovima o razvratnom ponašanju ovog para. Paparaci su grabili svaku priliku da uslikaju Ejmi, pijanu, raščupanu i razmazane šminke. 
Samo dno dotakla je pošto je sa suprugom bila uhapšena zbog posedovanja kreka, pa je čak jednu noć provela u pritvoru. Kada joj je suprug osuđen na dvadeset sedam meseci zatvora, Ejmi ga je jedno vreme redovno posećivala, dok na nagovor porodice nije odlučila da podnese zahtev za razvod.
Usledili su Ejmini odlasci, a potom i bežanja sa klinika za odvikavanje od narkotika. Blejk koji je i sam tokom izdržavanja kazne bio na rehabilitaciji, priznao je da snosi odgovornost za probleme sa kojima se Ejmi bori.

"Pišem o onome što mi se događa, što me izjeda, poražava, pišem o tome zato što sam tužna, zla, zaljubljena, povređena... Ja sam gradska devojka sa hiljadama frustracija i problema, nisam idiot i nije me sramota da pokažem da sam ranjiva".


- Kada je prvi put uzela krek bilo je to nakon što me je pitala da li može malo da proba. Krek je najgora droga. Čini te paranoičnim, nerazumnim, naoštrenim i potpuno sumnjičavim prema svima. Odmah se navučeš. Bio sam slab i zavistan, pa sam je pustio da proba - sa kajanjem je ispričao Blejk.
Ejmi nije želela da komentariše njegovu izjavu, samo je poručila novinarima da tom čoveku ne veruju u sve što kaže. Na propali brak osvrula se rečima:
- Na taj period života gledala sam kao na neku ružnu epizodu iz omiljene serije. Uz sve nesporazume koji su isplivali, moj brak je bio ispunjen ljubavlju. Baš smo se voleli! U najgorim momentima mislila da se to dešava nekom drugom, da smo mi ustvari neki glumci loše režiranog komada.


"Nekad pomislim da me je slava snašla preko noći, uprkos tome što sam odmalena maštala da ljudi čuju ono što radim. Popularnost je kamen i čovek mora da ima snage da bi mogao da ga ponese".














Ejmi je verovala da će uz Redža Trevisa naći sreću
Iako se razvela Blejka, i u više navrata išla na rehabilitaciju, Ejmi nije uspevala izađe iz začaranog kruga opijanja i drogiranja. Porodica je bezuspešno pokušavala da je otrgne od poroka, a tračak nade pojavio se kada je pevačica započela vezu sa režiserom Redžom Trevisom, mladićem za koga je, kako su pisali mediji, želela da uda.
Otac Mič ponosno je pričao da njegova kćerka izlazi sa veoma finim i normalnim dečkom.
- Ejmi ima novog momka i ja sam srećan što nastavlja sa svojim životom - rekao je.
Da je srećna u ljubavi potvrdila je i pevačica u intervjuu za "Harper's Bazaar" prošle godine.
- Imam predivnog dečka, on je vrlo dobar prema meni. Više nemam neispunjenih ambicija. Da sutra umrem, srećna bih otišla sa ovog sveta.
Izgledalo je da će se uz Trevisa pevačica vratiti u pravi kolosek, ali dogodilo se upravo suprotno. Nakon što je odbio njenu ponudu za brak, prekinuli su vezu. Usled ogomnog razočarenja, Ejmi se vratila starim navikama, počela je da zapostavlja koncertne obaveze i da otkazuje turneje. Poslednji nastup održala je 18. juna u Beogradu.

Ejmi Vajnhaus je rođena u porodici džez muzičara, a proslavila se 2003. svojim debitantskim albumom "Frank". Njen stil, pod uticajem soula, džeza i R’N’B muzike, bio je u to vreme veoma nekonvencionalan i smatra se da je uticao na neke pop-rok zvezde koje su se pojavile posle nje.
Svetsku slavu stekla je zahvaljujući svom drugom albumu "Back to Black", za koji je nagrađena sa pet Gremija, i na kojem se pojavio verovatno njen najpoznatiji singl "Rehab".


 
Pesmom "Rehab" Ejmi je dočarala svoj život i kroz stihove objasnila da ona u stvari ne želi da ide na odvikavanje od droge i alkoholizma.


 

5 pouzdanih znakova da je dobar ljubavnik



Postoji način da utvrdite da li će muškarac koji vas privlači ispuniti vaša očekivanja kada se sa njim upustite u ljubavnu igru.

 
 

OTVORENO VAS ODMERAVA
Osoba koja vas "svlači" pogledom definitivno je zainteresovana za vas i želi to da vam stavi do znanja. Što je više njegov pogled fokusiran na vas, to je on više zainteresovan. Svakako, ovo ne mora obavezno da znači da je u pitanju dobra osoba ili da je omiljen u društvu... Ali, u većini slučajeva, odličan je u krevetu.
 

DOBRO SE LJUBI
Kad kažemo "dobro se ljubi" to ne podrazumeva da gura svoj jezik u vaša usta, niti da očekuje od vas da se sami pozabavite njime. Ova osoba se prevashodno ljubi usnama, a jezikom vas samo blago dodiruje.

"GAĐA" SITNIM BEZOBRAZLUCIMA
Kada je siguran u sebe i svestan toga da ima šta da ponudi partnerki u krevetu, muškarac vešto barata seksi bezobrazlucima. Ako vam na uvo saopšti detalje o tome šta bi vam sve radio da ste tog trenutka sami, i od toga vas podiđu žmarci, budite sigurne da je odličan ljubavnik.

NEPRESTANO VAS DODIRUJE
Ako često ima potrebu da vas drži za ruku, igra se vašom kosom ili vam dodiruje vam lice, pogotovo dok se ljubite, velike su šanse da je dobar u krevetu.

UPIJA SVAKU VAŠU REČ
Čak i kada ono o čemu mu pričate nije u njegovom domenu ineteresovanja, on vas pažljivo sluša. Znate li zašto? Zato što ga interesujete vi! Muškarac koji pomno sluša vaše reči će, takođe, čuti i ono što je izgovoreno između redova i što ste samo nagovestili, a i to je nephodno za dobar provod u krevetu.

петак, 22. јул 2011.

The Godfathers - I'm Lost And Then I'm Found

The Godfathers - Birth, School, Work, Death

5 ZLATNIH PRAVILA DŽIMA DŽARMUŠA






piše: Džim Džarmuš
 Pravilo br. 1
Nema pravila. Postoji onoliko načina da se napravi film koliko ima i potencijalnih filmadžija. Film je otvorena forma. U svakom slučaju,  lično se nikada ne bih usudio da bilo kome kažem šta da radi ili kako da radi. Za mene je to kao da govorite nekome kakvo treba da bude njegovo religijsko opredjeljenje. Jebeš to. To je protiv moje lične filozofije - više koda nego li seta "pravila". S toga, zanemarite "pravila" koja trenutno čitate i umjesto toga smatrajte ih samo kao moje bilješke namjenjene meni. Svako bi trebao napisati svoje sopstvene bilješke pošto ne postoji ničiji način da bilo šta uradite. Ako vam neko kaže da postoji samo jedan način, njihov način, bježite što je moguće dalje od njih, i u fizičkom i u filozofskom smislu.
Pravilo br. 2
Ne dozvolite da vas se šljam domogne. Oni vam mogu ili pomoći ili vam ne pomoći ali vas ne mogu zaustaviti. Ljudi koji finansiraju filmove, koji ih distribuiraju, promovišu ili izlažu nisu filmadžije. Oni nisu zainteresovani da dopuste filmadžijama da definišu i diktiraju način na koji oni rade svoj posao, tako ne bi trebalo da filmaši budu zainteresovani da njima dopuste da diktiraju način na koji će biti urađen film. Nosite pištolj ukoliko je neophodno.
Takođe, izbjegavajte poltrone po svaku cijenu. Uvijek su tu okolo neki likovi koji žele da budu uključeni u pravljenje filmova da bi se obogatili, da bi postali slavni ili povalili nešto. Obično, oni o pravljenju filmova znaju koliko i Džordž Buš zna o borbi prsa u prsa.

Pravilo br. 3
Produkcija postoji da bi služila filmu. Film nije tu da bi služio produkciji. Nažalost, u svijetu filma ovo je gotovo svuda obratno. Film se ne pravi da bi služio budžetu, rasporedu ili biografijama onih koji su uključeni u njegovo stvaranje. Filmadžije koje ovo ne shvataju trebali bi biti obješeni za nožne članke i upitani zašto je nebo okrenuto naopačke.

185745_1861347369410_1112714589_32282551_2343414_n.jpg 














Pravilo br. 4
Pravljenje filma je kolaborativni proces. Dobijate priliku da radite sa drugima čija razmišljanja i ideje mogu biti prodornije i bolje od vaših. Potrudite se da oni ostanu fokusirani na svoje funkcije a ne na posao nekoga drugog ili ćete imati velik nered. Ali tretirajte sve saradnike kao sebi ravne i sa poštovanjem. Asistent produkcije koji zadržava gužvu u saobraćaju da bi ekipa mogla da snimi scenu nije ništa manje važan od glumaca u sceni, direktora fotografije, scenografa ili reditelja. Hijerarhija je za one sa egom koji su napuhani ili izvan kontrole, ili za ljude zaposlene u vojsci. Oni ljudi sa kojima odlučite da sarađujete, ukoliko napravite dobre izbore, mogu da podignu kvalitet i sadržaj vašeg filma na mnogo viši nivo od bilo kojeg koga jedan um može zamisliti samostalno. Ukoliko ne želite da radite sa drugim ljudima idite da slikate ili pišite knjigu. (A ako želite da budete jebeni diktator, mislim da ovih dana prosto trebate da idete u politiku...)
Pravilo br. 5
Ništa nije originalno. Kradite od bilo čega što vas inspiriše i budi vašu maštu. Gutajte stare filmove, nove filmove, muziku, knjige, slike, fotografije, poeme, snove, slučajne razgovore, arhitekturu, mostove, ulične znake, drveća, oblake, obrise vode, svjetlosti i sjenke. Odaberite da ukradete samo one stvari koje se obraćaju direktno vašoj duši. Ukoliko to učinite, vaš rad (i krađa) biće autentičan. Autentičnost je neprocjenjiva; originalnost ne postoji. I ne zamarajte se skrivanjem vašeg lopovluka - slavite ga ukoliko želite. U svakom slučaju, uvijek upamtite šta je Žan-Lik Godar rekao: "Nije važno odakle uzimate stvari - važno je šta s njima uradite na kraju." *

 Izvor: Movie Maker preveo: Bojan Ljubomir 




понедељак, 18. јул 2011.

Potpećka pećina postala muzej i galerija grnčarije




UŽICE - Na tavanici speleološkog dragulja kameni nakit, vajan rukama prirode milenijumima. Ispod pećinskog svoda - zemljane figure, spoj moderne umetnosti i starog zanata, koji otelotvore vešte ruke na grnčarskom točku.



Keramika ukomponovana u enterijer Potpećke pećine

Taj nesvakidašnji prizor pruža Potpećka pećina kod Užica koja je - uz već pred hiljadama posetilaca osvedočene prirodne lepote - postala čuvar jedinstvene kulturne riznice, nastale tokom proteklih 15 godina u selu Zlakusa. Sačinili su je vajari sa svih meridijana sveta, i to po recepturi koju vekovima neguju čuveni zlakuški majstori lončari.
 
Bogato načičkana stalagmitima, stalaktitima, stubovima, draperijama i još kojekakvim ukrasima prirode, Potpećka pećina, u selu Potpeć, na pola puta između Užica i Požege, nedavno je postala dom tradicije i umetnosti. A ona je ovde „useljena“ iz komšiluka, iz obližnjeg sela Zlakusa. Iza pećinskog otvora, najvećeg u Srbiji, visokog 50 a širokog 25 metara, tamo gde je čovek tražio sigurnost od neolita do srednjeg veka, sada su - jer boljeg krova nad glavom nemaju - smešteni glineni ćupovi, neobični portreti, oblici u terakoti ispečenoj u Zlakusi....
 

Atraktivno: Umetnički radovi pred pećinom

Duž pećine raspoređeno je 160 ovakvih eksponata koje su tokom 15 godina postojanja Međunarodne kolonije keramike „Zlakusa“ sačinili vajari, domaći i strani umetnici.
 
Pravili su te rukotvorine baš po recepturi po kojoj nastaju sačevi, lonci, šerpe... sve što potpada pod brend „srpski cepter“, po kome se Zlakusa prepoznaje. Smesu gline i kamena zvanog vrsta vajali su na grnčarskom kolu, potom radove, kako zanat nalaže, na otvorenoj vatri ispekli. Samo što su usput svoje radove stručno unapredili, da se umetničko razlikuje od komercijalnog.

Voleli bismo da postavka i ostane ovde: Sofija Bunardžić

- Posle 15 godina čuvanja eksponata po podrumima i magacinima, traganja za prostorom gde će ti radovi moći da se vide, prošle jeseni došli smo na ideju da deo zbirke nastale na Koloniji privremeno izložimo u Potpećkoj pećini. Poređali smo samo probrana dela većeg formata, da se oni manji ne bi izgubili u ovolikom prostoru, vodili računa da izložimo i majstorije stranih vajara koji su učestvovali na koloniji. Em što imaju umetničku vrednost, em što će privući pažnju inostranih turista. Postavka je za ovo vreme izazvala veliku pažnju, pa smo je u dogovoru sa Turističkom ogranizacijom Užica ostavili ovde do daljnjeg. Ako već bolje lokacije za stalnu postavku nema, volela bih da ona ostane ovde. Saglasni su sa tim i čelnici grada, pa preostaje još da sve stavimo na papir i da ovaj turistički biser trajno obogatimo još jednim sadržajem - kaže za „Blic“ Sofija Bunardžić, akademska vajarka, inače osnivač Kolonije „Zlakusa“.
 
 

Zamisao je njena, a slaže se sa tim i onih dvadesetak zlakuških porodica, koji žive od proizvodnje grnčarije, da galerija ispod pećinskih svodova narodu iz ove pitomine donese ekonomsku korist. Pre svega, eksponati su dobra reklama kilometar-dva udaljenoj Zlakusi i njenim lončarima, ali i domaćinstvima koja se bave seoskim turizmom. Biće vajde i za Potpeć.
 
Na reci Petnici, koja izvire iz pećine, ljudi su napravili ribnjake, žive od proizvodnje pastrmke, otvorena su tri restorana. Teško je posle obilaska pećine odoleti mirisu sveže pržene ribe, a ne navratiti na porciju pastrmke. I zato su

Pogled na selo Potpeć kroz pećinski otvor

Potpećani već počeli da navijaju za što bolju posećenost pećine. Valjalo bi, kažu, da bude što veća korist od te male privrede.
 
A da broj gostiju Potpećke pećine raste od kada je u njoj postavljena izložba, potvrđuje i Jasna Milić koja vodi turiste ispod svodova ovog speleološkog bisera.
 
- Posete su ovog proleća povećane bar za četvrtinu u odnosu na ranije. Tome je nesumnjivo doprinela i ova postavka, koja posebno izaziva pažnju stranih turista, a i njih je sve više. Figure su raspoređene tematski, svaki eksponat ima neke veze s eksponatom pored njega. Radovi su tako ukomponovani u ambijent da su se prosto stopili sa enterijerom pećine. Ljudi čak misle da su ove rukotvorine, zapravo, iskopine, zaostavština iz doba pračoveka - priča Jasna Milić.

Vlada Divljan - Devojko mala , live @ Gavella, Zagreb

Vlada Divljan - Maljčiki, live @ Gavella, Zagreb

Vlada Divljan - Dok dobuje kiša, live @ Gavella, Zagreb

Vlada Divljan - Nebeska tema @ Gavella, 2010

Croatia Beautiful places

Welcome To Zagreb

City Zagreb

Zagreb - Virtual City

субота, 16. јул 2011.

Joga poze protiv učestalih tegoba



BEOGRAD - Jogu mogu da rade svi, bez obzira na godine i kondiciju. Ako se pravilno nauči i redovno praktikuje, ona može da unapredi zdravlje na svim nivoima. Instruktorka joge Sanda Lukić za čitaoce „Blica“ pokazuje četiri položaja, asane, za otklanjanje učestalih tegoba, kao i za potpunu relaksaciju uma, duše i tela. 


- Ova drevna indijska disciplina pomaže nam da se povežemo dublje sa čitavim svojim bićem, počev od fizičkog tela, pa sve do suptilnijih nivoa, emocija i uma. Tako dovodimo čitav svoj sistem u sklad i navikavamo svoje telo na nov i zdraviji način rada - objašnjava Sanda Lukić, instruktorka joge i vlasnica „Prana joga studija“, gde se praktikuju i drevne kineske veštine taoist joga, tai či čuan i čigong.
 

- Uz pomoć joga vežbi povećavamo snagu i izdržljivost, poboljšavamo fleksibilnost i balans, jačamo zglobove, pospešujemo cirkulaciju, kao i rad digestivnog, kardiovaskularnog, nervnog sistema i centra za ravnotežu. Prana položaji, asane, uklanjaju toksine nakupljene u telu efektivnije od bilo koje druge fizičke aktivnosti.
 
Most - Smiruje um, za umorne noge


Ova vežba pomoći će vam kod akutnih bolova u slabinama jer ćete osloboditi pritisak na karlicu tako što ćete nežno istezati mišiće i ligamente leđa. Osim toga, imaćete bolje držanje. Kako izvoditi vežbu: Lezite na leđa, kolena su savijena. Polako izdignite kukove ka plafonu, formirajući liniju od ramena do kolena. Vrat je opušten, stisnite ruke ispod torza (kao na slici). Zadržite se u tom položaju za pet dubokih udisaja. Spustite se polako u početni položaj. Ponovite tri puta.
 
Riba - Protiv stresa, depresije i menstrualnih bolova


Joga položaj Riba oslobađa, otvara srce, i stoga je idealan za ublažavnje posledica stresa, depresije, a pomaže i kod umora, konstipacije, bolova u gornjem delu leđa, kao i kod menstrualnih bolova i poremećaja štitne žlezde. Kako izvoditi vežbu: Lezite na leđa, noge ispružene su ili u turskom sedu, a ruke pored tela. Pritisnite laktove na pod, podignite grudi prema plafonu i izvijte leđa u luk. Podignite bradu prema plafonu sve dok vam vrh glave ne dodirne pod. Približite lopatice jednu drugoj. Naginjite se na levo dok stavljate desnu ruku ispod zadnjice. Naginjite se na desno dok stavljate levu ruku ispod zadnjice. Zadržite pozu tri do pet udisaja.

Kobra - Poboljšava probavu


Sjajna vežba za bolju probavu, istezanje i aktiviranje lumbalnog dela kičme s blagotvornim dejstvom na srce i krvotok. Kako izvoditi vežbu: Lezite na stomak sa čelom na podu. Dlanove položite na pod, u visini lica, a laktove priljubite uz telo. Na udah, polako podižite najpre samo glavu, a zatim i prsa bez pomoći ruku. Glavu zabacite što više nazad. Zadržite dah nekoliko sekundi. Na kraju, uz pomoć ruku, podižite ceo gornji deo tela što više nagore. Na izdisaj, polako spustite telo obrnutim redosledom, najpre stomak, pa grudi i na kraju glavu. Zadržite dah koliko vam je udobno, opustite se, a zatim počnite s novim udisajem. Ponovite vežbu 3-5 puta.
 
Savasana - Protiv hipertenzije i povišenog šećera u krvi


Joga može da pomogne osobama kod kojih je prisutan tkz. metabolički sindrom, grupa faktora rizika od bolesti srca, poput gojaznosti, visokog pritiska i visokog procenta šećera u krvi. Savet je da se usredsredite na blage joga položaje i vežbate stavove na podu. Najvažniji stav za praksu je Savasana (relaksacija / sunđer / leš poza). Kako izvoditi vežbu Savasana: Lezite na leđa. Raširite ruke pored tela, pod uglom od 45 stepeni, s dlanovima okrenutim nagore. Zatvorite oči i opustite celo telo. Usmerite pažnju na disanje. Ostanite u ovom položaju 5-10 minuta, a onda se polako okrenite na bok i podignite u sedeći položaj.

Sergej Trifunovic - Malena (Ono kao ljubav)

Idoli - Malena

уторак, 12. јул 2011.

KONGRES - ZARJAVELE TROBENTE

Prvi put sam obratio pažnju na tekst ove pesme i došao do zaključka da se radi o jednom od najneobičnijih ali i najboljih exyu tekstova...
Teško je doslovno prevesti - ovo je moj prevod, ako neko ume bolje, neka ispravi...
Pesmu u originalu izvodi sarajevska grupa Kongres,autor teksta je Aljoša Buha (po majci Slovenac - kasnije prvi basista Crvene Jabuke, poginuo u saobraćajnoj nesreći 1986.) Prateće vokale je pevao Zoran Predin (Lačni Franc) pa je Lačni Franc kasnije pesmu uvrstio u svoj repertoar.


ZARĐALE TRUBE

Nostalgične večeri
Franc i Liza
na trapezu su plesali
u cirkusu Qualabladala

Franc je zaboravio Lizu
negde visoko u zraku
zagledao je njene oči
na parketu Qualabladala

Želeo je da slonovi lete
i nju budio, i nju budio
zarđale trube svojom muzikom
da je probude, da je probude


Žirafe, majmuni i tigrovi
žalosni su afrički lavovi
Franc poslušao je trube
i pocepao cirkuske plakate....


Kongres - Zarjavele trobente

Psihomodo Pop - Frida

Xenia - Iznenadi me - 1983

Psihomodo Pop - Frida live in Boogaloo

среда, 6. јул 2011.

Srebrni pehar "Salatara" u Narodnoj banci



Posle pet meseci provedenih na putu kroz celu Srbiju, srebrni pehar „salatara“ vraća se u Beograd gde će od 17. jula biti izložen u holu nove zgrade Narodne banke Srbije na Slaviji.

Srebrni pehar "Salatara"
 
Događaj će pratiti izložba fotografija sa Dejvis kup takmičenja, autora Jovana Mirčeskog.
 
Ovom postavkom Narodna banka Srbije promoviše vrednosti oličene u sportistima koji su od osvajanja Dejvis kupa postali uzor omladini Srbije i doneli nam mnogo radosti.
Izložbu će otvoriti guverner Dejan Šoškić u prisustvu funkcionera Teniskog saveza Srbije Toplice Spasojevića i Slobodana Živojinovića, kao i brojnih gostiju,  u holu Narodne banke Srbije, Nemanjina 17, ponedeljak - 11. jul u 19,00 časova.
Ko je sve osvojio salataru
  • Salataru su do sada osvajale nacionalne selekcije 13 zemalja. U tom klubu velikana nalazi se i Republika Srbija.
  • Najviše puta pobednik je bila selekcija SAD koja je trofej u svojim vitrinama imala 32 puta. ž
  • Sledi Australija koja je trijumfovala u 28 finala, a isti broj pobeda imaju još Francuska i Velika Britanija - po devet, zatim Švedska sedam, Španija četiri, Nemačka tri i Rusija dva trofeja.
  • U zlatnu knjigu pobednika sa po jednim trijumfom upisane su, pored Srbije (2010. godine), još i selekcije Hrvatske, Čehoslovačke, Italije i Južne Afrike.
 
Salataru su do sada osvajale nacionalne selekcije 13 zemalja, a u tom klubu velikana nalazi se i Republika Srbija. Najviše puta pobednik je bila selekcija SAD koja je trofej u svojim vitrinama imala 32 puta. Sledi Australija koja je trijumfovala u 28 finala, a isti broj pobeda imaju još Francuska i Velika Britanija - po devet, zatim Švedska sedam, Španija četiri, Nemačka tri i Rusija dva trofeja. U zlatnu knjigu pobednika sa po jednim trijumfom upisane su, pored Srbije (2010. godine), još i selekcije Hrvatske, Čehoslovačke, Italije i Južne Afrike.
Dejvis kup, osnovan 1900.godine, najznačajnije je tenisko takmičenje kada je reč o učešću nacionalnih selekcija.Od osnivanja do danas ovo nadmetanje je pretrpelo nekoliko izmena od kojih je najznačajnija ona iz 2001. godine, kada je ustanovljena Svetska grupa od 16 najboljih selekcija koje se bore za osvajanje 18 kilograma teškog srebrnog pehara, nazvanog „salatara“.
 
Reprezentacije su podeljene po zonama (geografski), tako da ovo takmičenje danas sadrži četiri grupe. Trofej je poklonio Dvajt F. Dejvis kupivši činiju za salatu (otuda popularan naziv za trofej), za prvi susret selekcije američkih i tenisera sa Britanskih ostrva.
 
Dejvis je kao student na Harvardu došao na ideju (1899. godine) da organizuje susret studentskih selekcija dve zemlje u kojima je tenis postajao sve popularniji,da bi tu svoju ideju ostvario godinu dana kasnije u Bostonu, gde je održan prvi meč Dejvis kupa.
 
Već 1903. godine u ovo takmičenje uključuju se Belgija, Austrija,Francuska i Australalija (zajednica koju su činile Australija i Novi Zeland do 1913. godine). Do 1972. godine pobednik iz prethodne godine imao je čast i obavezu samo da brani naslov od izazivača (Čelendž kup), a onda je to pravilo ukinuto pa osvajač trofeja već sledeće godine igra mečeve u sva četiri kola.
 
Danas ovo takmičenje okuplja svake godine preko 130 zemalja i dobilo je globalni katakter.

Posetiocima će naredna dva meseca biti omogućeno da se upišu u knjigu utisaka namenjenu našim teniskim idolima. 


SPOT O JUGOSLAVIJI

ExYU reklame - KINDER LADA (198x, 1990)

Biopro

ExYU reklame - Eva (skuša fileti)

Radenska

modrica optima sint 2001

Dino Dvornik - Ti si mi u mislima

DINO DVORNIK - Nadahnuce

понедељак, 4. јул 2011.

NASTAVAK KSENOFOBIJE U SRBIJI: MRZE SE NIJEMCI, AMERIKANCI, HRVATI, BOŠNJACI, ALBANCI I OSTALI ...



Zlatko Jelisavac (Nacional – Zagreb)
Ksenofobija u Srbiji se nastavlja?
(Photo -- WPP Archive 2011)
BEOGRAD - Države sa kojima Srbija ima najbolje političke odnose na samom su dnu kad je u pitanju ekonomska saradnja, a posebno pokloni i bespovratna pomoć. Najveći pojedinačni donator od zemalja EU je Njemačka iz koje dolazi skoro četvrtina od ukupne pomoći koju Srbija dobija kroz EU fondove, a bilateralno je Srbiju pomogla sa još milijardu evra. Njemačka vlada donirala je novih 137 miliona evra za ovu godinu, javio je Blic, od 02.07.2011.
"Oće Švaba opet da nas pokori, to je jasno k'o dan! Kao sada nam pare daju, te donacije, a sutra, brale, prc... Eto Švabe u celoj Srbiji, sve je njihovo k'o i četr'es' prve! Ma, ne dam majku im švapsku... Oni će nama da pomažu. Eno vam Hrvata i Slovenaca, pa im pomažite kol'ko 'oćete, a nas da ostavite na miru" čuje se ovih dana u Beogradu.
Mržnja u dubini duše
Ovakav ili sličan stav ćete čuti od većine pravovjernih 'Srbendi' koji ne vole Njemce ni kada 'darove nose'. 'Švabo' (Nijemci - op. admin.) je u Srbiji ime za samog đavola koji ništa drugo ne radi nego smišlja kako će napakostiti "Srbijici" (Srbiji). Mrski su ovde i Holanđani, a kakvo je mišljenje o Francuzima najbolje su demonstrirali fudbalski navijači koji su izmasakrirali 'kolegu' Francuza jer se 'usudio' da sjedi u centru Beograda i pije pivo. 
Prosto je nevjerojatno koliko je nerazumne mržnje u Srbiji prema određenim narodima i to zbog 'istorijskih nepravdi koje su nam naneli'. Dobro, ne znači sada da će nekog Njemca ili Holanđanina, čim se pojavi u Srbiji, odmah napasti gomila razularenih mrzitelja. Ovde je mržnja sabijena u 'dubinu duše', daleko u podsvjesti i oslobađa se po potrebi ili nalogu. Mržnja prema 'Švabi', na primjer, ne mora biti uopšte mržnja prema nekom konkretnom Njemcu, već je to prije jedna usađena netrpeljivost prema 'stvoru' koji se ne podnosi. 
Naziv Švaba, kod dobrog djela Srba, zvuči isto kao da kažete 'bubašvaba' (insekti - op.admin.) - to je asocijacija na nešto mrsko i gadno, ali u isto vrijeme opasno i sveprisutno; 'To' hoće da ugrize, prenese bolest, zatruje hranu, obljubi ženu, ukrade ušteđevinu i sl. No, pandan 'našem' evropskom arhineprijatelju su svakako Amerikanci koji u Srba važe za većeg i ljućeg neprijatelja i od samih Njemaca. Ovde se toliko preziru Amerikanci - mislim na one iz USA ili SAD - da to već prelazi u kolokvijalnost ili svakodnevnu činjenicu. No, specifičnost ove netrpeljivosti prema 'Amerima' jeste u tome što se ona pruža u širem društvenom dijapazonu od one mržnje prema Švabi.
Amerikance u Srbiji mrze svi - intelektualci i seljaci
Znači u Srbiji Amerikance mrze i siromašni i bogati, i stari i mladi, i intelektualci i seljaci. Opšte je prihvaćeno shvatanje da su Amerikanci zli i pokvareni, a ta zloća im pak proizlazi iz njihove urođene gluposti. Slušao sam jednog nazovi-intelektualca koji je mrtav-hladan pričao kako mozak Amerikanaca nije ništa drugo nego «hamburger koji pliva u koka koli». 
Htio sam da mu kažem da Amerikanci, za razliku od ovog kvazi pametnjakovića, barem imaju mozak ali sam znao da ću proći krajnje neslavno u društvu, to jeste da ću biti 'ispljuvan', a bogami lako je mogla i da padne koja 'zauška', čisto da se pokaže kakvo je mišljenje o 'amerofilima'. 
Ne svrstavam sebe u 'ljubitelje' Amerikanaca, kao što nisam ljubitelj ni jednog naroda ponaosob, ali nemam razloga ni da ih mrzim. Imam svoje razloge zbog kojih ne podnosim, na primer, Hollywood i velike blockbuster-e; ne volim što Ameri vole da šire demokratiju gde i kako to njima odgovara; ne volim američki spoljno-politički 'realizam' koji se svodi na podmirivanje sopstvenih interesa, ali to opet ne može biti razlog da mrzim sve Amerikance. 
Ne mogu da ih mrzim ni posle NATO bombardovanja 1999. godine kada su igrali glavnu ulogu u pripremanju i izvođenju zračnih akcija nad Srbijom. Ne volim NATO - kao ni bilo koji vojni savez - i ne mogu da im oprostim bombardovanje i ubijanje nedužnih ljudi kao i pogađanje nevojnih ciljeva, ali to nije razlog da mrzim Amerikance. 
No, ovako razmišljati u Srbiji predstavlja pravu jeres jer ne mrziti Amerikance znači voljeti svoje neprijatelje i podržavati njihove ciljeve, a to znači tjeranje Srbije u NATO kao i oduzimanje Kosova. I to je, naravno, razlog da budete prezreni i odbačeni od establišmenta čuvara nacionalnog bića-stroja.
Rusi ne dadoše ništa
- Kada se kroz brojke i novac pogledaju "četiri stuba" na koje se Srbija oslanja, u oči prvo pada činjenica da je od 2000. godine do danas Srbija dobila od EU (ne računajući bilateralnu pomoć država članica) oko 2,2 milijarde evra grantova. U istom periodu iz Rusije nije stiglo ništa, a iz Kine 0,02 milijarde evra.
Pa ljudi moji, da li je to moguće? Nije problem to što nam je 'mrska' EU dala tolika sredstva već što nam Rusi ne dadoše ništa! Kako da sebi objasne ovu bolnu činjenicu srpski nacionalisti i rusofili? Inače, kada su donacije u pitanju Njemci su na prvom mjestu po količini doniranog novca.
Najveći donatori 2000-2009.
 u milionima evra: 1. Njemačka 840,12
2; SAD 473,12
3; Italija 208,47
4; Švedska 126,25
5; Norveška 101,12 (Blic, 02.07. 2011.)
Da, Japan je isto mnogo donirao u Srbiji, ali iz nekih (nezahvalnih) razloga se nije našao na ovoj listi.
Ode NIS za sitne pare
Prije nešto više od tri godine srpski NIS (Naftna industrija Srbije) je otkupila ruska kompanija Gaspromnjeft. Bože, kako su naši vlatodršci tada bili srećni... Kupili braća Rusi 'naš' NIS, pa to će sada sve da procvjeta. Cjela Srbija je pala u trans: ima Rus da nas 'povuče' pa ćemo za par godinica postati ekonomska sila, a o svjetloj budućnosti i da ne pričamo. No, bez obzira na ekonomsku perspektivu, bitnije je to što više 'nema zezanja' sa Srbijom. Rusija sada ima i važan strateški utjecaj, jer je izvršila 'proboj' na evropsko tržište i zato će se "boriti i za srpske interese". 
Kosovo će ostati u Srbiji, jer će moćna Rusija da učini sve kako bi dokazala da je ona još uvek svjetska sila koja može da pokvari planove mrskim Amerikancima i njihovim slugama. I tako, što zbog Kosova, a što zbog obećane privatizacije, Srbija je prodala NIS ruskom Gaspromnjeftu za sitan novac. 
Rusi sve kupili ispod žita - bez konkurencije ko da više
NIS je prodan za 900 miliona evra, to jeste 400 miliona, jer 500 miliona će se tek 'isplatiti' kroz investicije u sam NIS. I dok je Srbija likovala nad 'dobro' urađenim poslom, a politička elita blistala od sreće, čuli su se i glasovi razuma i neki su 'drski bezobraznici' -- postavljali pitanja: zašto je cjeli posao odrađen tako brzo? Zašto NIS nije ponuđen i drugim svjetskim kompanijama? Da li je uopšte bilo neophodno prodavati jednu od najprofitabilnijih srpskih kompanija?
Patriotizam bitniji od zarade
Zar NIS ne vrjedi više od tih 900 miliona? Na ovakva pitanja srpski političari, uglavnom su odgovarali 'kolutanjem očiju i škrgutom zuba', jer nisu mogli da vjeruju da neko može da sumnja u srpsko-ruske odnose i planove. 
I sitna raja se "ovajdila od prodaje" NIS-a. Dobili smo po četiri besplatne akcije, a svaka je vrijedila neverovatnih 500 (pet evra) dinara. Znači ukoliko bi unovčili ove akcije dobili bi "pravo bogatstvo" od cjelih 2000 (20 evra) dinara. No, Srbija je bila srećna i zahvalna za sve ono što su Rusi učinili za nas, tako da niko nije pravio problem oko vrjednosti samih akcija. 
Bilo je prije nekih priča o akcijama, koje bi mogle da dostignu vrijednost i od hiljadu evra, ali patriotski razlozi su ipak bitiniji od sitne zarade i tu se priča i završava. Čisto sumnjam da neko u Srbiji ima hrabrosti i volje da istraži slučaj prodaje NIS-a, jer bi izložio sebe neviđenim opasnostima. 
Hrvatska kao primjer
Možda slučaj hrvatske naftne komapnije INA i njene 'sumnjive' prodaje mađarskom MOL-u može da utječe i na srpsku javnost, ili još bolje -- na istražne organe, ali to je trenutno teško i zamisliti. I tako, slučaj NIS-a je tipičan primer srpsko-ruskih odnosa gdje Srbi uglavnom ispadnu naivni i smješni u očima velike ruske braće. Nedavno su Rusi Srbiju uvrstili u 'visoko riskantne države' i tako nam vratili milo za drago zbog 'kukavičkog' koketiranja sa NATO-om. No, Srbija će opet da zažmuri i na ovaj realno-politički stav Rusije i prvom će prilikom pohrliti u zagrljaj moćnog ruskog 'medvjeda'.
Rusofilija i mržnja prema ostalima
Iracioanlnija od ove rusofilije je samo još mržnja prema Hrvatima, muslimanima (Turcima, odnosno Bošnjacima - op. admin.), a o Albancima-Šiptarima i da ne pričamo. Hrvati su 'naši' stari neprijatelji (čuvaj se kuge i Hrvata), a vjekovna borba sa Turcima je morala ostaviti traga i u odnosu prema muslimanskoj populaciji  - "poturica je gori od Turčina" -- (Njegošev i Andrićev narativ još i danas ponegdje dominira u srbijanskoj politici - op. admin.), danas popularno i korektno zvanim Bošnjacima. 
No, nema te mržnje i gađenja koja se može uporediti sa šiptarofobijom u Srba... Albanac sa Kosova-Šiptar je nešto "najodvratnije i najružnije na svetu" i zato mu je u Srbiji, od strane najvjernijih mrzitelja, i smišljena 'pesmica': "ubi, zakolji da Šiptar ne postoji". Ne moram napominjati da je ova pjesmica (uz onaj "nož, žica Srebrenica - op. admin.) postala jedna od omiljenih kod nogometnih navijača i da su je pjevali u svim prilikama.
Povratna mržnja Hrvata i Muslimana
I tako, mržnja je godinama odgajana u Srbiji kako bi se opravdali ratničko-osvajački pohodi i teški zločini nad drugim narodima. 
Slobodan Milošević je devedesetih godina vješto koristio ili pak i sam fabrikovao mržnju prema Hrvatima ili muslimanima i tako opravdao ratove u bivšoj Jugoslaviji. Naravno, Hrvati i muslimani nisu ostali dužni u 'povratnoj' mržnji prema Srbima i otužno-ratnička balkanska historija je ponovo predstavila svoj krvavi pir. O posljedicama ove mržnje je još uvek 'rano' govoriti, jer je još nismo, u potpunosti, iz-živjeli. A ako mržnja jednom stane...


Djokovic reklama za mts

Stvarno najbolji: Đoković osvojio Vimbldon!



Novak Đoković se nije zadovoljio prvim mestom na ATP rang listi, već je tenisku godinu iz snova nastavio ostvarenjem svog dečačkog sna: postao je šampion Vimbldona! U velikom finalu najbolji teniser Srbije, a od ponedeljka i zvanično najbolji na svetu, savladao je branioca trofeja Rafaela Nadala sa 6:4, 6:1, 1:6, 6:3 i tako na najlepši način ozvaničio da mu nema ravnog na planeti!

 

Osvojiti Vimbldon san je svih koji se tenisom bave, što i ne čudi jer je u pitanju turnir sa 125-godišnjom tradicijom. Čuvene su širom sveta tamošnje jagode sa šlagom, još čuveniji akteri na terenu obučeni u belo, a najčuveniji je trofej koji se šampionu dodeljuje još od 1886. Upravo je o tom peharu maštao Đoković, no da biste san i ostvarili, morate da se usudite da zakoračite ka njemu, a onda da koračate hrabro - kakve god da su prepreke na putu.
 
Pogledajte još:
Prepreka se u nedelju 3. jula zvala Rafael Nadal. Najbolji na svetu i šampion Vimbldona. Od obe titule oprostio se u nedelju, 3. jula.
 
Maestralna igra u ključnim trenucima, napad i iz situacija u kojima bi se svi ostali igrači branili kako znaju i umeju, te smirenost kada je bilo “gusto”, tri su stavke koje opisuju kako je Đoković došao do petog uzastopnog trijumfa nad dosadašnjim teniskim vladarom sveta.
 
Tako je došao do brejka na samom kraju prvog seta. Tako je deklasirao rivala u drugom, a došao do trijumfa u napetom četvrtom. Baš tako je i ostvario svoj san: bravurama, inicijativom i smirenošću. 



Od Nadala je posle ovog finala ostalo samo “branilac trofeja” i “dosadašnji broj 1 svetskog tenisa”. Za to je najzaslužniji - Novak Đoković. Istina, za veliko finale bila su potrebna dva velika igrača. Takvi su se i nadmetali za trofej na Centralnom terenu Vimbldona, no sve što je Španac uspeo da uradi jeste da osvajanjem drugog seta sa 6:1 - pripreti.
 
Međutim, od te pretnje, koja je još malo potrajala, na kraju nije bilo ništa: po prvi put u istoriji tenisa igrač iz Srbije postao je šampion Vimbldona. Kao što je i maštao. Kao što je i zaslužio. Bravo, Nole, majstore! 

 


субота, 2. јул 2011.

No.1

Đoković: Rečima se ne može opisati šta osećam



Srpski teniser postao prvi teniser sveta

Đoković: Rečima se ne može opisati šta osećam

Novak Đoković nije mogao da sakrije sreću nakon što je ostvario svoj cilj i postao prvi teniser sveta plasmanom u finale Vimbldona, ali srpski teniser želi i da ispuni san, a to je osvajanje trećeg sezonskog grend slema.


"Teško je preneti u reči kako se osećam, ali je to jedno od najboljih osećanja od kada sam počeo da igram. Pokušao sam sebe da zamislim u finalu na Vimbldona, to je jedna od onih stvari za mene, sve što želim je trofej ovde. Osećaću se sjajno u nedelju sigurno i pokušaću da dođem do pobede. Ostvario sam svoj cilj time što sam postao prvi teniser sveta, ali želim da ispunim i svoj san osvajanjem Vimbldona, mislim da je ovo velika šansa da se to ispuni", rekao je Đoković.
 
Đoković je kazao da neće gledati drugo polufinale, Rafael Nadal-Endi Marej, već će se opustiti i proslaviti uspeh.
 
"Samo ću da proslavim, trebaće mi vremena da shvatim, a učiniću sve da uživam u nedelju. Čitav život sam radio da bih došao do finala Vimbldona i sanjao sam o tome, a sada se to ispunilo. Bilo je trenutka kada je bilo jako teško, kada sam gubio važne mečeve. Uvek sam verovao u sebe, bilo je trenutaka kada sam postavljao sebi dilemu kada sam se ispitivao, znao sam da ako radim naporno na svojoj igri da ću da je podignem, da mogu da se takmičim", rekao je teniser koji će od ponedeljka biti prvi na ATP listi. 
 
 

"Drago mi je što su me gledali porodica i ljudi koji mi znače. To je velika podrška tokom cele karijere. Tenis jeste pojedinačni sport, ali ne može se bez podrške", rekao je Đoković.
 
Srpski teniser tvrdi da je osvajanje Dejvis kupa imalo veliki udeo u njegovom pohodu. 
 
"Finale Dejvis kupa mi je donelo najveće zadovoljstvo u tenisu, to ne osvajate sami, to osvaja tim. Neverovatno iskustvo je igrati za moju zemlju, a mnogo teže igrati za sebe samog. Samopouzdanje mi je uvek bilo tu, to poraz od Rodžera Federera nije mogao da promeni. Normalno je da imate uspone i padove, drago mi je što sam rešio poteškoće sa kojima sam se suočavao u mečevima sa Bagdatisom i Tomićem. Ne može se očekivati da se do finala grend slema dođe potpuno ubedljivo", kazao je Đoković.