понедељак, 7. фебруар 2011.

Dule Nedeljković / Kolumna - Polomiću čaše od kristala


Piše: Dule Nedeljković

TOP 10 KAFANSKIH HITOVA

Polomiću čaše od kristala

Tranzicija u Srbiji pokosila je stare kafane sa kariranim stolnjacima, metalnim pikslama i duvanskim dimom koji se seče nožem. Ostale su kao uspomene kafanske himne uz koje su se razbijale čaše, glave i pucala srca od neuzvraćene ljubavi

Dule Nedeljković

Niko čoveku ne može da oduzme slobodu sećanja. Lista koja sledi uspomena je na neka bolja vremena kada su se ljudi družili fizički, oči u oči, kada se nisu videli od duvanskog dima, kada je alkohol služio kao zezanje, a ne inicijalna kapisla za nasilje, kada nas niko nije ukoravao zbog ljubavi ka suprotnom polu. Kada smo jeli hranu i pili tečnost, a ne gutali tablete za produžavanje života. Ne znam samo kome takav sterilan život treba! Ovaj spisak vazda nosim sa sobom. Nikada ne znam kuda me život nosi, i koji me orkestar u kafani čeka.

ŠTA ĆE MI ŽIVOT

Razbivši prestrogi dres-kod, koji je krajem šezdesetih vladao bivšom SFRJ, Silvana Armenulić je napravila ršum na tadašnjoj muzičkoj sceni. Svojom pojavom, načinom kako se odevala, svojim ponašanjem, mamila je na uzdahe milione muškaraca koji su je noćima sanjali. Silvana je više podsećala na Sofiju Loren ili Klaudiju Kardinale nego na nekog ko pevuši ovcama, dok ih čuva, obučen u narodnu nošnju i sa opancima.

MITO, BEKRIJO

Stihovi ove pesme npr. „da ti staru majku gledam" u bolesnom mozgu mogu asocirati svakojake misli. Podmukla dominacija snaje nad svekrvom, oholost mladosti prema starosti, borba žene i majke oko muža-sina - lebdi u atmosferi. Ipak je ovo duboko srceparajuća pesma, koja naprosto uteruje u kafanu. Pesma uz koju se čovek neumitno mora dokusuriti sa dvadesetak dunjevača iz čokanja.

PROKLETA JE AMERIKA

Pesma koja beleži najveći broj penjanja na stolove u toku izvođenja od strane kafanskih muzikanata. Ne postoji stranac koji je posetio Srbiju, a da nije ošamućen gostoprimstvom podigao ruke uvis uz ovu pesmu prkoseći globalizmu i američkoj dominaciji nad ostalim svetom.

HALJINICA BOJE LILA


Šlager iz šezdesetih pevala je Lola Novaković. Pesmu je rehabilitovao Nikola Pejaković za potrebe filma Darka Bajića „Rat uživo". Note ove pesme obrnuto su proporcionalne broju žena na kafanskom stolu i muškaraca pod njim.

NAPRED VIŠE NE MOGU, NAZAD NEMAM KUD

Bila je svojevremeno pozorišna predstava u Ateljeu 212 koja je počinjala tako što se Tika Stanić obučen u staru srpsku oficirsku uniformu praćen harmonikašem šetao između zbunjenih ljubitelja pozorišta koji su strpljivo na ulici ispred pozorišta čekali da počne komad za koji su imali uredno kupljene ulaznice. A onda je Tika prestao da pije.

IMA DANA

Obično se nedeljom događaju situacije kada je starosedelac neke kafane prinuđen da na to mesto povede familiju na čelu sa sopstvenom ženom. Okupani, namirisani, pričljivi pripadnici uže porodice ne kriju sreću što se glava porodice udostojila da ih povede sa sobom, za njih u principu, zabranjenu teritoriju. Tada dolazi do situacija kada vam kelner postaje najbolji drug, saborac, spasitelj. Po čvrstom dogovoru napravljenom kod kuće, imate pravo na dva piva ili jedno kratko piće. Ako naručujete pivo, naručite crno. Pravi se po principu: pet-šest pelinkovaca u svetlo pivo, crno ne postoji, i servira u najvećoj krigli (tzv. mazut). Supruga je ponosna što ceo dan umereno pijuckate jedno pivo.

POGLEDAJ ME, NEVERNICE

Istinita priča o čoveku koji je ubio svoju devojku i njenog ljubavnika u seoskoj kafani. Điđa Karanović je tu pesmu 1974. pretočio u TV film. Čovek dopingovan sa dve-tri rakije ne može tek-tako da sakrije suze. A što se tiče kafanske bratije, pa ta čudesna družina je sklona da amnestira najteže zločine počinjene zarad ljubavi i pokaže razumevanje dok u njihovo ime okrećete novu turu. Ljubavno neverstvo je najsigurnija inicijalna kapisla koja dovodi temperaturu krvi na tačku ključanja. Na žalost, strast je uvek jača od racionalnog razmišljanja.

TIHO NOĆI

Kao što zapadni svet ima Džej Džej Kejla, mi se možemo ponositi da smo sunarodnici Džej Džej Zmaju. Pesma koja je isplivala u moru dečjih. Prisvojili su je večiti dečaci koji su više voleli da sede u kafani uz piće i cigarete nego da budu pokraj voljene žene. Jer onda ne bi imali potrebe da cirkaju i pate zato što nisu pored nje. Jer da su pored nje - ne bi cirkali, i tako sve ukrug. Neverovatna je poetika patetičnih.

DEVOJKA IZ GRADA

Gađajući u centar stihom koji se nikako ne može prevesti ni na jedan postojeći jezik „i u krčmi, krčmim svoja stada", Miroslav Ilić je prokrčio svoj put od stada do Beograda. Spot za pesmu u kome Sonja Savić glumi devojku iz grada predstavlja vrhunac kempa, neprevaziđenog do dana današnjeg. On jaše vranca, ona se švrćka po bulevarima. On stoji u senci bagrema, a ona šopinguje. Sukob svetova. Princeza i siromah. Prkoseći suzama stare majke, koja se u Srbiji vazda nešto meša u sinovljev izbor žene, praćeni ljubomornim pogledom devojaka sa kojima su izgonili krave na ispašu, mladi progresivni seljani hrlili su ka boljem životu koji su im obećavala svetla velegrada.

ŠTO SE BORE MISLI MOJE

Napisana je pradavne 1860. godine. Anka Obrenović zvana Ruža od Istoka bila je tiha patnja i predmet zabranjene ljubavi njenog brata od strica, tadašnjeg srpskog kneza Mihaila Obrenovića. Kafanski svirači vade dušu nesretno zaljubljenima pesmom komponovanom na stihove koje je knez posvetio svojoj nesuđenoj dragoj. Kako sve prave poete po pravilu imaju tragičnu sudbinu, pokazuje i činjenica da je Knez Mihailo ubijen u Košutnjaku 1869. godine. Knez i Anka nisu imali tu sreću da se rode u Engleskoj u kojoj su u njihovo vreme bile sasvim normalne veze između bliskih rođaka.


Нема коментара:

Постави коментар