четвртак, 9. септембар 2010.

Indija

Massimo Savić - Indija

Indija u zraku,
insens miriše u mraku
Čujem vjetar kako stiže  
mazi me po vratu

Milo dok te gledam 
vidim ti dva lica
na tren si kao kurva 
na tren ko djevica

Na krevetu je svila
od užitka sva se topi
k'o oblaci pod nama
mi letimo po sobi

pripijen sam uz tebe  
od vatre sve me zebe
malo me je strah  
jer bojim se sam sebe

Moja...
bićeš uvijek moja
kad sjećanja dogore
i godine se zbroje
a kad sklopim oči
k'o anđeo ćeš doći

Indija u zraku,
insens miriše u mraku
Čujem vjetar kako stiže  
mazi me po vratu

Htio bih da znaš
da ću tvoje snove hranit'
kao vojnik hrabro 
vječno ću te branit'

Sa usana ću tvojih
čitat' priču svog života
i neće biti boli,
laži i sramota

budi za me' tu
budi za me' čista
i kad budeš stara 
meni bit' ćeš ista

Moja...
bićeš uvijek moja
kad sjećanja dogore
i godine se zbroje
a kad sklopim oči
k'o anđeo ćeš doći

Нема коментара:

Постави коментар