Da postoji vremenska mašina, kao što tvrdi komšija Boki (ima sedam godina), voleo bih da malo putujem unazad, čisto da proverim istinitost nekih događaja. Recimo, da vidim taj meteor koji je kidisao na planetu, ali i da šmugnem odatle pre nego što potamani nesrećne T-rexe i ostatak ekipe. Da proverim tu čuvenu dremku Džesija Ovensa pre nego što se pred Hitlerovim očima naosvajao zlatnih medalja. I da vidim da li je zaista orkestar svirao dok je Titanik lagano dodirivao dno Atlantika. „Gospodo, bila je čast svirati sa Vama...“
Da se vratim u devedesete nemam neku želju. Ali ako bih baš morao, ne bih propustio da proverim neke sitnice. Recimo, da li je moja žena, tada tinejdžerka, zaista imala dark fazu (hihi..). I, normalno, to je već profi deformacija, podsetio bih se gde i kako se tada u Beogradu igrao tenis.
Postojala su tri kluba, a na jednom od njih sam radio kao trener, za mesečnu platu od tri dojč marke. Stajao sam na mreži, bacao lopte najmanjim klincima, početnicima, i postavljao sebi pitanje da li će ovde iko ikad postati pravi teniser. Bio sam ubeđen da neće. Kako? Od čega? Nisam mogao da zamislim da neki naš igrač uopšte kroči na ozbiljan svetski turnir, a kamoli nešto više...
I kako se to desilo i dalje nikome nije potpuno jasno, ali pojavili su se. I oni i one. Da im ne nabrajam imena, postaje patetično. Zna se ko su. Počeli su da igraju te turnire. Počeli su da osvajaju pehare. Došli su do finala Dejvis kupa. Ej!!! To je kao kad bi Kipar za 15-20 godina igrao finale SP u fudbalu. Ozbiljno. Svako ko je i sam preživljavao ove moje misli zna o čemu pričam. Ovo finale, to je ostvarenje nemoguće misije. I to bez pomoći Tome Kruza...
I pazi sad ovo: favoriti smo u finalu. Protiv zemlje koja je devet puta osvajala DC. I pustite sad sve priče o našem mentalitetu, ovakvi smo, onakvi smo, mi smo favoriti. Jer smo bolji. I ja, koji sam ’92. godine bio presrećan što se u Srbiji organizuje međunarodni turnir za decu do 12 godina (znači iz Srbije, Rumunije i Bugarske), sada neću drugo mesto. Hoću da budemo prvaci sveta. To će značiti da je vredelo...
Sastajaćemo se ovde 10-ak dana. Gospodo, biće čast ćaskati sa Vama...
Нема коментара:
Постави коментар