Sutra igramo protiv Italije. Borba od 5-8 mesta na SP. Nismo ostvarile očekivanja naroda, pardon većine - da se borimo za medalju. Nismo uspele da ispunimo sopstvene želje - polufinale i borba za medalju.
Nije lako odreći se svega. Uskratiti vreme porodici, prijateljima, mužu, dečku, osobi koju volite, žrtvovati sve da bi se to raspršilo u 3 seta ili samo 2h igre. Kako objasniti bratu, sestri da nemaš vremena da ih zagrliš, poljubiš, ispratiš bar malo u njihovim aktivnostima, ispričaš se sa njima, kako objasniti da je sport, odbojka prioritet?
Koliko je nama odbojka prioritet i koliko nam je čast da igramo za Srbiju ne govore rezultati, govore meseci i meseci i meseci koji se pretvore u godine bez odmora, mora, porodice, prijatelja... Zalaganje na terenu ne meri se osmesima, pobedama, porazima - meri se odricanjem. Svako svakog danas pokušava da "pročita", "provali" igru, spremi se na najbolji način, nadigra. Nekad smo to mi, nekad je neka druga selekcija pa nama sledi poraz. Niko ne voli da gubi, u profesionalnom sportu ne važi pravilo: "Važno je učestvovati."
Sport - zalaganje jednako odricanje! Koliko se ko odrekao i odriče se, toliko se zalaže za ovaj ili onaj sport ili za bilo šta u životu.
Pitala sam se, od kad je bilo jasno da ne možemo u polufinale, šta sam jos mogla da uradim? Da li sam negde pogrešila (odnosi se na sve devojke, ne samo na mene, sve ovako razmišljamo). Koliko sam samo puta trenirala sa bolovima? Nisam ni jedan trbušnjak zabušila... Šta sam jos mogla da uradim? Slobodne dane sam provodila u hotelskoj sobi i odmarala, a time sam samo svela na još veći minimum vreme za porodicu i prijatelje. Šta još? Šta još? NIŠTA!
Ima neko bolji. Dajemo sve od sebe sutra, pokidaćemo za to 5. mesto. Da li je loše biti medju 8 najboljih ekipa na svetu? Mislim da nije, ZNAM da nije!
BRAVO devojke za TRUD, ZALAGANJE, POSVEĆENOST, ODRICANJE!
BRAVO buduće majke, supruge što ste jedan deo vašeg životnog veka posvetile Srbiji!
BRAVO SVIM ŽENAMA SPORTISTIMA!
BRAVO!
Нема коментара:
Постави коментар