ADSL mi je stigao tek krajem ove zime, do prošlog leta nije bilo 'tehničkih uslova', onda su menjali žice po krovovima, pa su se tako valjda ispunili 'tehnički uslovi'. Prošlo je još par meseci dok ga nisam uveo, prvo izbegavajući još jedan račun, i drugo, važnije, izbegavajući Internet u ogromnim količinama, što se evo ipak manje-više dešava (u skladu sa onim sloganima 'Imao sam život, sad imam ADSL...' ili tako nekako). Kao što je već rečeno, Internet sam pre toga imao više od 10 godina, ali sa mogućnošću za njegovo neograničeno korišćenje i mnogo većom brzinom, radoznaloj osobi koju sve zanima, kao što sam ja, otvorile su se veće mogućnosti za njegovo istraživanje (i trošenje vremena, podrazumava se).
U svemu tome moram da priznam da sam ipak malo iznenađen i zabrinut. Evo zašto. Pretraživanja raznih warez i torrent sajtova su me gotovo šokirala. Ako vam to nije poznato, tamo možete pronaći sve: muziku, filmove, knjige, slike i svašta drugo šta vam ni na pamet ne bi palo. Od muzike mi je malo toga nedostajalo i malo toga pronađenog na Internetu me moglo fascinirati (ali bilo je i toga, pre svega neke manje poznate grupe iz osamdesetih); slično je važilo i za filmove. S druge strane, obradovao sam se hiljadama knjiga (u elektronskom obliku, naravno) skinutih sa Interneta, kao i hiljadama slika koje se mogu podvesti pod pojam digitalne umetnosti. Slično sam se obradovao raznim kursevima i tutorijalima, u obliku knjiga i na dvd-ima, kojih takođe ima u izobilju - u rasponu od kurseva pletenja, preko kurseva stolarije, do kurseva bodi bildinga; o kompjuterskim kursevima da i ne govorimo – od početnih do profesionalnih, uz razmišljanje – da sad imam 15 godina, ala bih sve ovo naučio... možda i bih...
Međutim, količina svega podstiče na razmišljanje o smislu svega toga, naročito od kada se u moru svega toga nađe i moje autorsko delo, za koje su uložene godine rada, a neko je uložio celih 10 minuta da ga skenira i postavi na Internet, i učini besplatno dostupnim celom svetu.
Početkom osamdesetih, sa pojavom MTV-a i video spotova, popularna muzika se znatno promenila ('Video killed the radio star', ako se ne varam bila je prva stvar ikad puštena na MTV-u). Da li se bližimo trenutku kada ćemo reći 'Internet killed all stars'... Ako uzmemo u razmatranje današnju muzičku scenu, čini mi se da je najbolje objašnjenje dao Ivan Ivačković, naš poznati muzički novinar, u jednoj anketi na sličnu temu... Dakle, on kaže da su ljudi postali glupi i površni i da je situacija u celom svetu što se muzike tiče slična, ali se to npr. u Americi manje vidi zbog prostog razloga što ih je mnogo puta više... Glavni razlog tome je Internet i laka dostupnost muzike, koja tako gubi na draži i na značaju uopšte... Da li se još iko seća mirisa LP ploča (da, baš mirisa) – jednu anegdotu o kasetama ispričaću drugi put...
Diskografska i filmska industrija su potpuno uništene. Postoje i pojavljuju se kvalitetni bendovi ali ne ostavljaju tako dubok trag kao nekadašnji i ne uspevaju da steknu kultni status kao nekadašnji, uglavnom iz pomenutih razloga... To dakle važi za ceo svet, a kod nas je stanje još gore – novi bendovi postavljaju albume za besplatan download na svojim sajtovima, jer bi ih ko hoće ionako skinuo za džabe... Veći bendovi po principu daj-šta-daš se prodaju sa telefonskim karicama, a Duel prašak i da ne pominjemo (i ne ulazimo u analizu da li im je to baš potrebno...) Naravno, takvi albumi i nemaju nikakvu vrednost, i prave se tek da se pojave, a ne da bi se pamtili posle 20 godina... Sa filmovima i bioskopima (šta to beše) je situacija još gora. Čini mi se da i književnost ima mnogo manji značaj nego ranije, iz sličnih razloga.
Usuđujem se da se zamislim da li će se muzika, filmovi i knjige u skorije vreme uopšte objavljivati. Pokušajte da to uporedite sa sledećom situacijom - seljak tj. poljoprivrednik ide na njivu da seje i kopa, a zna da ništa neće ubrati... Možda će to uraditi jednom ili dvaput, iz ljubavi prema svom poslu ili zemlji, pa posle više neće... Takva situacija sa Internetom mi nije jasna, kome to odgovara i da li je to moguće zaustaviti – po mom mišljenu je moguće zaustaviti u vrlo kratkom vremenu, ali niko ni ne pokušava...
Kad na sve ovo dodamo groznu medijsku scenu koja zaglupljuje i podstiče mediokritete (verovatno o tome opširnije u nekom sledećem postu), i ekonomsku situaciju pukog preživljavanja, dajemo dodatne argumente gore navedenom citatu.
Pri kraju ove priče, ne bih da budem pogrešno shvaćen da sam protivnik Interneta, taman posla - pre se može reći da sam njegov zavisnik; samo razmišljam o njegovim lošim stranama, uz neograničene dobre strane – npr. baš me raduje kad vidim da su neki stariji i kvalitetniji spotovi sa You Tubea po Facebooku dosta gledani i popularni i među mlađima (opširnije o FB-u nekom drugom prilikom).
Nekako izbegavam da govorim sa nostalgijom, i strašno me nervira izraz 'stara dobra vremena', ali činjenica je da smo kao klinci priželjkivali da vidimo sise u novinama, a današnji klinci na Internetu gledaju operacije njihovog uvećanja, sa svim detaljima. Pornografija se podrazumeva. Kuda nas sve vodi i kako će izgledati luda-mala-stvar-zvana-ljubav u budućnosti, živi bili pa videli.
Нема коментара:
Постави коментар