Trinaest je i po godina od kad baratam kompjuterima i imam prvi kompjuter... Ko bi rekao... Ne računam na one školske Pekom-e 64Kb, na kojima su i tadašnji profesori učili sa nama.
Sećam se, dakle, kada sam kupio prvi kompjuter - početak 97.-e, zima, u toku protesti zbog krađe izbora, firma se zvala Biosfera (odavno nepostojeća), na petom spratu Doma omladine BG, na 4. spratu je bio B92. Nije se kompjuter kupovao u svakoj piljari k'o danas, tek nekoliko firmi po Bg-u je prodavalo kompjutere, u provinciji je možda tek po neko počinjao da ih prodaje. Uspeću i da se setim konfiguracije: 100 MHz (jedan od prvih 'pentiuma'), HD 1‚3 Gb, 8 MB RAM-a, monitor crno-beli 14'... Cena – sve samo ne sitnica, preko 1000 maraka, u godinama posle rata i inflacije, velike pare. U tadašnje konfiguracije nije spadao cd-rom i zvučna karta, a i štampač je kupljen nekoliko meseci kasnije, i za to je otišlo još preko 500 maraka.
Pamtim i dan kad je stigao Internet. U jesen 1998. pojavio se prvi lokalni provajder (takođe nedugo zatim ugašen) i malo zatim sam ga prikačio tako što sam naravno sam kupio i instalirao modem i sve povezao. Ne verujem da je više od 10 ljudi u gradu imalo Internet. Dva meseca kasnije pravio sam i svoj prvi sajt.
Valjda je ovaj sadašnji kompjuter četvrti koji za sebe duže koristim, a kroz ruke mi ih je prošlo na stotine. Hteo – ne hteo, sve što sam ikad naučio o i sa kompjuterima, naučio sam sam (ili bar 99%).
Pamtim pojavu mp3 diskova, odnosno mp3 formata, mislim da je to bilo 1998-e, znam da sam bio fasciniran kako na jedan disk može stati do 200 pesama. Od tada sam skupio valjda preko 800 mp3 cd-ova (što opusa grupa, što tematskih kompilacija), kasnije ih prepakovao na preko 100 dvd-a, računajući i muziku sa harda, orijentaciono je to preko 1/2 terabajta... Nekadašnju policu na pola zida kaseta i ploča, zamenila je jedna torbica sa diskovima...
Negde iza 2000.e počeli su da se pojavljuju filmovi na cd-ima, u divx formatu, nešto slabijeg kvaliteta od današnjih dvd-a, ali odličnog u odnosu na video-kasete, i od tada, pa dok sam ih skupljao, skupio sam ih blizu hiljadu...
Uz to, a još intersantnije i neopravdano zapostavljeno, je mnogo cd-rom diskova, tj. raznih enciklopedija i sličnih stvari na diskovima.
Uporedo sa svim tim, značaj muzike i popularne kulture uopšte, za mene a i sve ukupno, je počinjao da gubi ili bar menja smisao. O tome u narednom postu.
Нема коментара:
Постави коментар