ritn by: Renata Jurišić
Početkom proljeća 1992. godine, članovi kultnih bendova - Ekatarina Velika, Električni Orgazam i Partibrejkersi, dobilo je nesvakidašnji apel iz Centra za antiratnu djelatnost. Naime, ova tri benda pozvana su da sudjeluju u kampanji protiv nasilne mobilizacije. S obzirom da su posebno EKV, ali i Partibrejkersi, već ranije digli svoj glas protiv surovih ratnih događanja, ovaj je poziv označio osnivanje projekta pod nazivom „Rimtutituki“, čime su se otvoreno suprotstavili tadašnjoj vlasti, još jednom protestirajući protiv rata. U holu beogradskog SKC-a dolaze na ideju da snime i singl kojim će širiti antiratnu propagandu. Komponiraju pjesmu „Slušaj 'vamo!“ s ključnim refrenom „Mir, brate, mir“ ,koju izdaje Radio B92, uz dogovor da se ona ne smije naći ni u kakvoj vrsti prodaje. Iz ovog provokativnog songa do danas će ostati zapamćen dio koji poručuje „manje pucaj, više tucaj“. "Manje pucaj, više tucaj" - Milan, Cane i Gile Projekt je podržala i Jugoslavenska banka za međunarodnu ekonomsku suradnju - Jumbes, na čelu s Ivanom Stambolićem koji je osigurao novac za koncert, ali i za iznajmljivanje sada već legendarnog kamiona. Isti taj Stamobilić vrijedi napomenuti, šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je direktor tvrtke Tehnogas, a zamjenik mu je bio kasniji glavni pobornik rata - Slobodan Milošević. Njihovi putevi razišli su se samo par godina prije rata, kada Milošević naglo skreće ka nacionalističkoj struji i među njima dolazi do otvorenog neprijateljstva. Očekivalo se da će se Stambolić 2000. godine kandidirati za predsjednika tadašnje SR Jugoslavije, ali je uoči izbora otet i od tada mu se gubi svaki trag. Tri godine kasnije njegovi ostaci pronađeni su na Fruškoj Gori, gdje su ga, vjeruje se, po Miloševićevom nalogu likvidirali pripadnici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije. Legendarna i gotovo spontana svirka na kamionu koji je kružio beogradskim ulicama i u jednom trenutku čak ostao bez goriva Na dodjeli nagrade za grupu godine, dokazani pacifisti, članovi grupe Ekatarina Velika, pozivaju publiku da minutom šutnje odaju počast žrtvama rata, kada se Milan Mladenović na rubu suza, sjetio svojih prijatelja u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Dubrovniku, Rijeci, koji su „sada živi, a možda i nisu živi“. Nedugo zatim, kada je projekt „Rimtutituki“ trebao gostovati u Banja Luci, Milan, inače rođeni Zagrepčanin, koji je odrastao u Sarajevu, otkazuje nastup u znak protesta jer je tada srušena najstarija banjalučka džamija. Milan Mladenović tijekom drugog beogradskog "Rimtutituki" koncerta Bilo kako bilo, pjesma nije uspjela zaustaviti rat, koji je ostavio još uvijek nesagledive posljedice na cijelu regiju. U nekoliko gradova bivših jugoslavenskih republika pokrenute su inicijative da neke ulice ponesu ime Milana Mladenovića, ali tek rijekto nailaze na plodno tlo. Mnogi će reći da ima i drugih istaknutih ličnosti koje su zaslužile da neka, ulica, park ili trg dobije njihovo ime, ali ipak postoji ta neka nevidljiva „vaga“ koja mjeri humanost i dobrotu, na kojoj je „među najtežim“ upravo Milan, kao netko tko nije dozvolio da iz jednog beskrupuloznog vremena izađe iz „ljušture ljudskosti“. Lupiga.Com FOTO: Goranka Matić / YouTube |
Нема коментара:
Постави коментар